US-YU-ODCJEPLJENJE-Sudovi-Organizacije/savezi-Ratovi US 23. VI. IHT ODCJEPLJENJE KOS SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE23. VI. 1999.Sloboda za Kosovo nije opasan presedan"Mijenja li intervencija NATO-a na Kosovu pravila
o samoopredjeljenju? Daje li ona poticaj svim etničkim skupinama koje žele stvoriti vlastitu mini-državu? Odgovor je 'ne'", piše Jonathan Tepperman, urednik časopisa 'Foreign Affairs'."Važno je razumjeti stara pravila. Tradicionalno međunarodno pravo priznaje pravo na samoopredjeljenje. No njime se samoopredjeljivanje, dovedeno do krajnosti, sukobljava s nacionalnim suverenitetom, pravom zemlje da sačuva svoju cjelovitost.I tako je pravo na samoopredjeljenje - onako kako je iznijeto u ugovorima poput UN-ove Povelje, Opće deklaracije o ljudskim pravima i Međunarodnom ugovoru o građanskim i političkim pravima - bilo pažljivo ograničeno i uravnoteženo, svedeno na oblike izražavanja koji ne ugrožavaju druge manjine ili nacionalne granice.U jedinom slučaju kad se o tom pitanju vodila parnica, Stalni međunarodni sud (predšasnik današnjeg Svjetskog suda) presudio je
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
23. VI. 1999.
Sloboda za Kosovo nije opasan presedan
"Mijenja li intervencija NATO-a na Kosovu pravila o
samoopredjeljenju? Daje li ona poticaj svim etničkim skupinama
koje žele stvoriti vlastitu mini-državu? Odgovor je 'ne'", piše
Jonathan Tepperman, urednik časopisa 'Foreign Affairs'.
"Važno je razumjeti stara pravila. Tradicionalno međunarodno pravo
priznaje pravo na samoopredjeljenje. No njime se
samoopredjeljivanje, dovedeno do krajnosti, sukobljava s
nacionalnim suverenitetom, pravom zemlje da sačuva svoju
cjelovitost.
I tako je pravo na samoopredjeljenje - onako kako je iznijeto u
ugovorima poput UN-ove Povelje, Opće deklaracije o ljudskim
pravima i Međunarodnom ugovoru o građanskim i političkim pravima -
bilo pažljivo ograničeno i uravnoteženo, svedeno na oblike
izražavanja koji ne ugrožavaju druge manjine ili nacionalne
granice.
U jedinom slučaju kad se o tom pitanju vodila parnica, Stalni
međunarodni sud (predšasnik današnjeg Svjetskog suda) presudio je
da samoopredjeljenje može imati prednost pred državnim
suverenitetom i opravdati raspad države samo u razdoblju iznimnog
kaosa, u tzv. 'prijelaznim razdobljima,' kad središnja vlada nije
kadra obavljati svoj posao, a uobičajena pravila više ne vrijede.
Kosovo je iznimna epizoda u modernoj povijesti, ali ne zato što bi
bilo uspostavljeno neko novo, destabilizirajuće načelo. Kosovo je
rijedak slučaj koji ispunjava stroge međunarodne uvjete za
odcjepljenje. Još je značajnija činjenica da je svjetska zajednica
to opazila i pomogla separatistima.
Jugoslavija je zaista doživjela 'prijelazno razdoblje'. Priča je
sad već dobro poznata, a radi se o odvajanju, počevši od 1990.,
bivših republika Slovenije, Hrvatske, Bosne i Makedonije te
ratovima koji su uslijedili. Do vremena kad je na Kosovu izbila
prava pobuna, Jugoslavija je zapravo prestala postojati. Jedina
republika u federaciji osim Srbije, Crna Gora, pokušavala se izvući
na mala vrata i ući u Europu.
Prije nego što se uključio NATO, Kosovo je jedno desetljeće trpjelo
najgoru vrst ugnjetavanja. Kosovo je nekad bila autonomna savezna
jedinica, gotovo poput ostalih republika, da bi mu 1989. bila
oduzeta autonomija. Kosovskim Albancima bila su uskraćena temeljna
politička i kulturna prava; bili su svedeni na građane drugog reda.
Iskušan je pasivni otpor koji nije urodio plodom. Do vremena kad je
OVK prošle godine pokrenuo svoj gerilski rat, iskušani su i svi
ostali oblici izražavanja nezadovoljstva.
U svjetlu svega toga, činjenica da je NATO na posljetku pomogao
kosovskim Albancima teško da uvodi novi presedan za radikalno
samoopredjeljivanje. Ako se neki drugi separatisti nadaju da mogu
računati na sličnu potporu NATO-a ili UN-a, morat će ispuniti
nekoliko strogih uvjeta, a to nije previše vjerojatno.
Ne samo da će morati nepobitno dokazati da se zemlja kojoj pripadaju
raspada. Oni će morati pokazati i da su pokušali mirno pregovarati o
svom statusu, prije nego što su se latili oružja. A čak i tada, samo
će vrlo teško ugnjetavanje, poput onog koje su provodili Srbi,
opravdati puno odcjepljenje.
Gledajući ostatak svijeta, koji bi se sukobi mogli nazvati takvima?
Zasigurno ne onaj u Quebecu, koji se možda osjeća potlačeno, ali
uživa veliku autonomiju u Kanadi. Isto vrijedi za španjolske Baske
i francuske Korzikance.
A isto vrijedi i za Tibet. Iako Kina nema prava na tu pokrajinu,
njezin je nadzor snažan. Slično je i s turskim Kurdistanom. Kurdi
trpe tlačenje, ali uvjeti se polako poboljšavaju, a Turska i dalje
ima čvrst nadzor.
Čečenija bi bila bliža. Ona je već praktično neovisna, a Rusija
posrće.
Čini se da samo irački Kurdistan u potpunosti ispunjava uvjete za
odcjepljenje i inozemnu intervenciju kao na Kosovu.
Ako se taj zaključak čini konzervativnim, to ne bi smjelo
iznenaditi. Svaki je pravni sustav prejudiciran u korist statusa
quo. A to nije nužno loše. (...) Međunarodno pravo postiže dobru
ravnotežu između ohrabrenja stabilnosti i dopuštanja odcjepljenja
u iznimnim uvjetima. Intervencija NATO-a na Kosovu to nije
promijenila.
Stoga zapadne sile mogu prestati okolišati o statusu Kosova.
Potpuno neovisno Kosovo neće ugroziti prevladavajući pravni
poredak."