US 17. VI. WP OVK JE POBJEDNIK

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 17. VI. 1999. A pobjednik je ... OVK "Ako ste vjerni čitatelj novina znate da: 1) nitko nije pobijedio u ratu u Jugoslaviji; 2) zapravo, Srbi su pobijedili; 3) ne, NATO je pobijedio jer je zadržao jedinstvo; 4) Bill Clinton je pobijedio jer je tvrdio da će bombardiranje postići cilj, a to se pokazalo točnim. Zapravo, sve su te tvrdnje prilično istinite, no ako želite znati tko je pravi pobjednik, to je OVK. On je dobio rat, a u nagodbi i samo Kosovo", piše Richard Cohen. "Recite što hoćete o OVK-u, no u ovoj je balkanskoj drami on igrač koji je od početka točno znao što želi i kako da to dobije. U svibnju 1998., razgovarao sam u Istanbulu s vođom OVK-a. Njegova je posjetnica govorila da je on premijer republike Kosovo. Bio je to liječnik Bujar Bukoshi. U to vrijeme, Kosovo je bilo pod srpskom čizmom, i teško da ga je netko smatrao republikom. Sve će se to promijeniti, rekao je Bukoshi. Imao je pravo. OVK je imao jednostavan, ali djelotvoran plan. Ubijat će srpske policajce. Srbi će im vraćati, u balkanskom stilu, učestalim osvetama i povremenim pokoljima. Zapad će se sve više zgražati, a na koncu - kao u Bosni - nešto poduzeti. U stvari, Sjedinjene Države i dobar dio Europe otići će u rat na strani OVK-a. To je donijelo rezultate. Sad taj isti OVK treba razvojačiti, oduzeti mu oružje, dok pokrajinom za koju se borio upravljaju NATO i njegov mlađi partner, Rusi. No, NATO nije izgubio ni vojnika u borbi protiv Srba. On je vodio rat protiv jednog čovjeka, Slobodana Miloševića, čitavo se vrijeme ispričavajući srpskom narodu zbog gađanja mostova, električnih centrala i drugih navodnih vojnih ciljeva. Prosječni Srbin - za razliku od, recimo, prosječnog Nijemca iz Drugog svjetskog rata - nije bio naš neprijatelj. OVK misli drukčije. Kao prvo, on je imao žrtve - mnogo njih. On je zapravo predstavljao kopnene snage NATO-a. Njegovi su borci bili dragovoljci - kosovski Albanci i emigranti iz cijelog svijeta, dovoljno potaknuti nadom u neovisnost da riskiraju svoje živote. Oni mrze Srbe. Uvijek su ih mrzili. Ako je to moguće, sad ih mrze još više. Razmotrite na trenutak Palestinu prije 1948. i stvaranja izraelske države. Taj dio svijeta i to razdoblje danas se često spominju jer sad je, opet, rat proizveo veliki broj muslimanskih izbjeglica. No, umjesto da se usredotočimo na temu stvaranja palestinske dijaspore, možda bi poučnije bilo govoriti o Irgunu i Stern Gangu, židovskim terorističkim organizacijama koje su se borile ne samo protiv Arapa, već i protiv Britanaca koji su tada vladali onim što je postalo Izrael. Židovski su teroristi željeli Britance spriječiti da ostanu. Jednom kad oni odu, bit će lako srediti Arape. NATO bi mogao biti u istom položaju kao što su Britanci bili u Palestini. On nikad neće do kraja razoružati OVK. Albanska granica, gruba i porozna, nije toliko daleko. Pištolje i puške previše je lako prokrijumčariti, a još lakše sakriti. Čak i ako neki vođe OVK-a pristanu biti razumni i strpljivi, svakako će postojati disidenti koji će svoje nezadovoljstvo izražavati terorom. Kosovo bi za NATO moglo biti ono što je Palestina nekad bila za Britaniju - mjesto za koje će jedva čekati da ga napuste. Noćna mora u Europi - posebno za Rusiju - pokrajine su koje se odvajaju. To je razlog zbog kojeg svi inzistiraju da Kosovo ostane unutar Jugoslavije. Govoriti drukčije stvara diplomatske dvojbe, čak i krizu. No, tko koga zavarava? OVK nije došao ovako daleko da pristane na išta manje od neovisnosti. Možda NATO misli da će sve biti dobro ako, i kada, Milošević postane umirovljenik. Ili možda (koje li ugodne pomisli) zatočenik zatvora za ratne zločince. No OVK ima drukčiji program. On želi neovisnost. Ako je prošlost predigra, Kosovo će postati neovisno - i možda se ujediniti s Albanijom, a možda i ne. OVK je onaj element u balkanskoj mješavini koji ima jasnu usmjerenost na svoj cilj i spreman je na prolijevanje krvi da postigne to što želi. Da je NATO napola tako realan, on bi planirao kako postići neovisno Kosovo i istodobno izbjeći još jedan balkanski rat. (...)"