IT-3.VI.-LA REPUBBLICA-O BALKANU REP

ITALIJA LA REPUBBLICA 3. VI. 1999. Izvorni grijeh "(...)Dok se stoljeće zaključuje strašnim ratom upravo u ovom dijelu Europe, može biti prikladno na trenutak razmisliti o srodnostima i razlikama unutar regije. Povijest cijele južne Europe u XX. stoljeću čini se obilježena trzavicama, diktaturama, građanskim ratovima i stranim intervencijama. Bila je to, međutim, i povijest mukotrpne, kolebljive i zasigurno ne neizbježne i nepovratne uspostave predstavničke demokracije, građanskih sloboda, pluralizma i tolerancije. Napetost između ta dva procesa bila ja stalna, i to ne samo na Balkanu.(...) Europsko javno mišljenje, dakle, nije prvi put u vatrenim raspravama glede potrebe strane intervencije u građanskom ratu u južnoj Europi. A vrijedi dodati da bi neki od najuvjerenijih protivnika intervencije zapadnih demokracija u sadašnjoj balkanskoj krizi sigurno bili među najgorljivim zagovornicima njihove intervencije u razdoblju od 1936.- 1939.(...) Građanski rat, okrutnosti, strana intervencija, nisu dakle isključivo obilježje bivše Jugoslavije, nego su bili neodvojiva sastavnica povijesti južne Europe ovoga stoljeća. No ipak, druga polovica stoljeća vidjela je progresivno širenje demokracije, na različite načine i u različitim stupnjevima u svakoj pojedinoj zemlji toga područja.(...) Zašto je dakle to balkansko područje, koje se nekoliko desetljeća zvalo Jugoslavija, ostalo tako udaljeno, osim najnedavnijih izuzetaka kao Slovenija, od demokratskog napretka ostatka južne Europe? Zbog čega je ona ponovno upala, u posljednjih deset godina, u krvavi međusobni sukob? U pokušaju da se objasni ta tragedija, vatrena rasprava posljednjih tjedana usredotočila se velikim dijelom, na manje ili više rafiniran način, na strukturalna objašnjavanja dugog razdoblja. Neki su komentatori stavili naglasak na nazadnost naslijeđenu od duge otomanske i austro-ugarske vlasti, drugi na caristički utjecaj Pravoslavne crkve, najviše njih na nerazmrsiv splet raznih etničkih skupina u regiji, a mnogi još i na negativne posljedice četiri desetljeća komunističke diktature. Uz vjerojatno izuzimanje onog vjerskog (kao što je nedavno na ovim stranicama razjasnio Olivier Clement), radi se objašnjenjima jugoslavenske posebnosti koja imaju značajnu težinu.(...) Ipak, bilo bi pogrješno misliti da se time zaključuje rasprava; odnosno misliti da bi teret povijesti, koliko god bio težak, bio dovoljan po sebi objasniti ono što se dogodilo za posljednjih deset godina: da je Balkan nužno osuđen svojom prošlošću na barbarstva sadašnjice. Prije svega, povijest te regije ne može se jednostavno napisati u terminima stalnog slijeda katastrofalnih tragedija. Kad bi bilo tako, danas bi Jugoslavija bila samo opustošena zemlja. Nužno je naglasiti da izvore sadašnje krize treba odrediti i u posebnim političkim odabirima donesenim odmah po Titovoj smrti. Laura Silber, stručna dopisnica 'Financial Timesa' s Balkana i koautorica izvanredne dokumentarne serije BBC-a koju smo nedavno vidjeli na kanalu RAI-3, napisala je: 'Krajem osamdesetih godina Jugoslavija je, u mnogim aspektima bila u boljem položaju od ostalih komunističkih zemalja glede tranzicije prema višestranačkoj demokraciji, bilo kao jedinstvena država, bilo kao države sljednice federacije'. Mnogi i razni politički subjekti, bilo unutarnji, bilo izvanjski, u raznim stupnjevima snose odgovornosti zbog toga što nisu osigurali da se ta tranzicija provede. Jedan od njih je nedvojbeno Europska zajednica (premda su mnogi do onih koji danas osuđuje zapadne demokracije i koji sipaju mudre savjete što je ona trebala učiniti, tada šutjeli i nisu ništa znali). Drugi je Franjo Tuđman. No tko god se potrudio pročitati i najmanje nepristran račun tih tragičnih godina nalazi se pred neizbježnim zaključkom: premoćnoj i kriminalnoj odgovornosti Slobodana Miloševića, koji je raspaljivao srpski nacionalistički fanatizam, i dokazima ratnih zločina koje su počinile srpske milicije na teritorijima bivše Jugoslavije. No, što se, onda, može učiniti? Ako imamo na umu povijest južne Europe druge polovice dvadesetoga stoljeća, jasno je da će, na koji god način završio ovaj rat, temeljna uloga pripasti, ili bi barem mogla pripasti, Europskoj uniji.(...) Sljedeća će jesen biti trenutak odlučujućih odluka. Samo ako Europa uspije napraviti kvalitativni skok i neodređena obećanja pomoći bivšoj Jugoslaviji i Albaniji prevesti u termine trajnije gospodarske stvarnosti, imat ćemo razloga kazati: ne, ovaj dio južne Europe njegova povijest nije osudila više od ostatka regije; ne, za Balkan ne postoje samo 'vanjski neprijatelji i unutarnji tirani'", piše Paul Ginsborg.