ES 24. V EL PAIS EU I BALKAN

ŠPANJOLSKA EL PAIS 24. V. 1999. Europska unija i Balkan "Baš kad smo bili najviše zauzeti prvom političkom krizom Europske unije, kosovska tragedija stigla nam je da nas podsjeti na glavne razloge te krize. Nismo krenuli u pustolovinu stvaranja zajedničke Europe zato da se bavimo zajedničkom poljoprivrednom politikom ili zato da izdvajamo novac za bruxellesku birokraciju, nego zato da ispravimo tijek povijesti ovoga kontinenta, punu ratova za ostvarivanje hegemonije nekoga kralja, diktatora ili generala koji je, kao gospodar izabranoga naroda, trebao vladati ostalima. Ta želja ponavlja se u tužnoj karikaturi i s agonijom raspadanja bivše Jugoslavije. Na ulasku u XXI. stoljeće, slike s Kosova opet nas vraćaju u najgora vremena XX. stoljeća. Pogled na redove nemoćnih ljudi, žrtve progona, pljačka, silovanja i pogubljivanja, na žrtve etničkoga čišćenja, Hrvate iz Slavonije, Bošnjake iz Sarajeva, Srbe iz krajine, a sada i kosovske Albance koje sustavno progone u Operaciji potkova, previše nas podsjeća na danteovska viđenja, poput onih u filmovima 'La vita e bella' (Život je lijep) ili 'Schindlerova lista'. Antiheroji koji su omogućili stvaranje ujedinjene Europe zvali su se Hitler i Staljin. Milošević je zaslužio treće mjesto svojom samoubilačkom tvrdoglavošću i politikom 'svenacionalizma', prema riječima Edgara Morina (jedan narod, jedan jezik, jedna država), koji je Ćosić, jedan od Miloševićevih mentora iz Srpske akademije nauka i umetnosti i kratkotrajni predsjednik, definirao u svojoj mediokritetskoj trilogiji o epopeji svojega naroda govoreći da 'Srbi dobivaju u ratovima i gube u miru'. Bilans njegove desetogodišnje vladavine u Srbiji jest smanjivanje nacionalnog bogatstva za polovicu, industrija je izgubila tri četvrtine kapaciteta, a častan i ponosan narod postao je međunarodna parija. Nasuprot tim tezama samoubilačkog romantičarstva koji je donio toliko patnja narodima bivše Jugoslavije, a sada i njihovim susjedima, Europska unija mora postaviti pitanje što učiniti i kako. Ponajprije, mora se opet potvrditi, u ovome vremenu krize identiteta, kao zajednica istih vrijednosti. Iznenađujuća složnost vođa naraštaja '68. ne može se nikako drugačije objasniti. Potvrđivanje univerzalne vrijednosti demokracije, poštovanja ljudskih prava i manjina, nasuprot ravnoteži snaga koja se temelji na snazi i promatranju ljudi kao predmeta na raspolaganju nekoga suverena, sve se više pretvara u temeljnu političku normu. Stupanje na snagu sporazuma iz Amsterdama (1. svibnja) obvezuje nas na nekoliko razina. Prva je razina problem vanjske politike i sigurnosti, ali i prihvaćanje zajedničke strategije za Balkan kao instrumenta s globalnom vizijom. Prvi korak, nema sumnje, jest zaustavljanje Operacije potkova na Kosovu. Za to je dovoljno predložiti pregovore kao alternativu bombardiranjima. Ali prije toga nužno je da Milošević ispusti iz pandža svoju žrtvu. Dovoljno je pogledati na kartu da se uvjerimo da je bivša Jugoslavija svakoga dana sve veći krvavi čir u središtu Europske unije. Tri njezine članice prvi su susjedi (Austrija, Italija i Grčka). Slovenija i Mađarska nalaze se u prvoj skupini koja bi joj trebala pristupiti, Rumunjska i Bugarska u skupini koja se priprema za pristup, a među ostalim republikama bivše jugoslavenske federacije, Hrvatska pokušava preskočiti neke etape unatoč problemima na političkome polju, dok Makedonija traži sporazum o pridruživanju, a Bosna je de facto protektorat. Albanija, država koja je pretrpjela najteže posljedice, najsiromašnija je europska država, sa 60 posto nezaposlenog stanovništva, a i ona želi sporazum o pridruživanju. Kao cjelina, susjedne se države za sada odupiru pokušajima destabiliziranja, ali zauzvrat traže ne samo žurnu humanitarnu pomoć, nego i aktivnu politiku udruživanja s pogledom prema potpunoj integraciji. To je glavni razlog kojim se opravdava zajednička strategija te zajednička dugoročna i kratkoročna politika za Balkan, s demokratizacijom, gospodarskim restrukturiranjem i multilateralnom stabilnošću kao glavnim temeljima za proširivanje u dogledno vrijeme. Sudjelovanje Poljaka, Čeha, Slovaka i Slovenaca vrlo je vrijedno, zato što su oni susjedi koji su time pogođeni, a moglo bi pomoći i tome da se dade nekakav sadržaj blijedoj Europskoj konferenciji. Za sada, kancelar Schroeder, kao predsjednik Europskoga vijeća, pokrenuo je inicijativu održavanja Europske konferencije za jugoistok, a predsjednik Prodi predložio je globalni plan kao najvažniji element svoga programa. Na žalost, sadašnja politička situacija u Europskoj uniji ne pomaže mnogo. Novo Europsko povjerenstvo počet će stvarno raditi najranije u rujnu i neće moći promicati nove zamisli te pružati nova sredstva. A ako se uzmu u obzir financijske perspektive dogovorene na sastanku u Berlinu, neće moći platiti čak i najnužniju pomoć za Kosovo. Svi ćemo morati otvoriti novčanik kako bismo mogli pokrenuti ambiciozni program institucionalnog i društvenog povezivanja, obrazovanja, obnove i prilagođavanja multilateralnom upravljanju te razvijanja dobrosusjedskih odnosa. Druga je zadaća pretvaranje onoga što se obično oblikuje kao tužaljka u aktivnu politiku, a riječ je o nepostojanju zajedničke obrambene politike. Moramo prevladati paradoks, činjenicu da smo odlučili stvoriti neopozivu i solidarnu zajednicu, gospodarsku i monetarnu uniju s eurom, a da to nije praćeno i stvaranjem zajedničke obrane. Primjećivanje europske nemoći opet ubrzava taj proces, a to se vidi i u stalnim izjavama Tonyja Blaira, premijera države koja se tome najviše opirala u prošlosti. Uključivanje 'europskoga identiteta na području obrane i sigurnosti' u NATO-voj deklaraciji prihvaćenoj prigodom 50. obljetnice toga saveza i odluka ministara na sastanku na vrhu Europske unije i Zapadnoeuropske unije omogućuju djelovanje u tom smjeru, uključujući i obranu ciljeva i struktura Europske unije bez nužnog mijenjanja sporazuma. (...) Kako bi se nastavio taj plan, potrebne su ideje i sredstva, a ponajprije politički dužnosnici koji to mogu i žele. Opcija za koju su se odlučili u sporazumu jest stvaranje posebnoga radnog mjesta dužnosnika koji će biti zadužen za zajedničku obrambenu i sigurnosnu politiku unutar Vijeća. Njegov će prvi zadatak biti pokušaj raspletanja toga gordijskog čvora. Morat će se stvoriti i Vijeće ministara obrane, koje bi djelovalo zajedno s ministrima vanjskih poslova. Istodobno, Europsko povjerenstvo mora prilagoditi svoju strukturu novoj stvarnosti. To su zadaci bez kojih Europska unija ne može, ako zaista želi ugasiti požar na Kosovu i izbjeći pojavu mnogih novih Kosova. Vaclav Havel je točno opisao našu situaciju: 'Prekasno smo intervenirali, a svi smo mi generali poslije bitke'. Zato sada glavno pitanje nije moramo li se ograđivati od intervencije i kritizirati američku umišljenost dok oplakujemo vlastitu nesposobnost. Problem Kosova već imamo i pred vlastitim pragom, a potrebni su nam odgovori u kojima neće biti priča o sukobu civilizacija, nego oni koji će prekinuti začarani krug mržnje, ksenofobije i osvećivanja na Balkanu, i to istim metodama kojima smo to postigli među sobom", piše Enrique Baron Crespo, španjolski poslanik u Europskom parlamentu.