ES 2. LIPNJA EL MUNDO INTERVENCIJA

ŠPANJOLSKA EL MUNDO 2. VI. 1999. Pitanje kategorije "Ako policajac koji progoni zločinca u ulici punoj ljudi izvadi oružje, počne pucati i ubije nekolicinu prolaznika, budite sigurni da će biti uhićen, da će mu se suditi i da će biti osuđen zbog neopreznog postupanja sa smrtonosnim ishodom. Ali ako se gomila vlada dogovori da će pucati tamo negdje boguizaleđa, na državu punu ljudi, i ako ubiju stotinu ljudi čija je jedina krivnja to što su se tamo zatekli, to se naziva sporednom štetom, a jadni neoprezni ljudi postaju običan inventar. Obično se kaže: ako ubijaš malo, ti si ubojica, ako ubijaš puno, dobit ćeš odlikovanje. Kad se stvari tako postave, moglo bi se reći da je ključ u količini. Ali nije. Prava je razlika u kakvoći. Da bi netko mogao nekažnjeno ubijati, mora biti jako moćan. Općenito gledajući, pravosuđe se bavi samo ljudima koji mogu biti žrtvovani. Oni moćni ne mogu biti žrtvovani. Miloševića se može žrtvovati. I Pinocheta. Naprotiv, Henrya Kissingera ne, koliko god on kršio međunarodno pravo bacajući bombe na Kambodžu. Ni NATO-ove zapovjednike ne može se žrtvovati, što god oni činili u Jugoslaviji. Nije to pitanje zločina, nego pitanje kategorije onoga o kome se radi. Međunarodni ratni propisi zabranjuju napade na civilne ciljeve. A NATO svakoga dana upravo sustavno napada civilne ciljeve u Jugoslaviji. Svako malo ispaljuje rakete na vodoopskrbna središta, električne centrale, tvornice, skladišta goriva, sjedišta informativnih medija... I kaže da su to oruđa koja rabi vojska. Ako se tako gleda, vojska može, na neki način, rabiti gotovo sve što postoji u nekoj državi. Već sam to jednom i napisao. I bolnice, u kojima se liječe ranjeni vojnici da bi opet mogli uzeti oružje u ruke. A i tržnice, jer omogućavaju prehranu vojske. Ali međunarodna ratna pravila strogo određuju koncept civilnih ciljeva, a NATO ih mirno ignorira. NATO pokušava zastrašiti srpski narod kako bi okrenuo leđa Miloševiću. A ponašanje koje se sastoji u zastrašivanju stanovništva kako bi ono učinilo ili pristalo na nešto što ne želi ima i svoj naziv: terorizam. Svejedno, jer oni jako moćni mogu nekažnjeno biti i teroristi", piše Javier Ortiz.