HR-kriza-političari-intervencija IT-CORRIERE 16.VI.-PREŽIVJELI MILOŠEVIĆ ITALIJACORRIERE DELLA SERA16. VI. 1999.Neugodni preživjeli"Hoće li križ doprijeti tamo gdje nije došao mač, hoće li srspka pravoslvna crkva potaknuti pad
Miloševića, kojega su projektili i bombe promašili? Zahtjev za ostavkom koji je jučer donio Sveti sinod, ne raskida vezu koja stoljećima ujedinjuje pravoslavlje i nacionalizam u srpskom identitetu. Više od toga, ona objavljuje da ga više ne može predstavljati Slobodan Milošević i potvrđuje najvišu delegitimizaciju pobijeđenoga Predsjednika te traži drukčiju vlast 'u interesu naroda'.Preživjeli iz Beograda otkriva da je od izolacije dospio pod opsadu. (...) Što se dakle, promijenilo? Promijenio se, objašnjava Sinod, nacionalni interes zemlje. Danas, uz ratom razrušenu zemlju, potrebna je vlada koju može prihvatiti 'javno mišljenje, ali i međunarodna zajednica'. Danas treba shvatiti da 'izolaciju Jugoslavije ne mogu prevladati sadašnji upravljači'.Uspoređujući ga s jezikom svih drugih crkava, ovaj pravoslavnog sinoda dobiva prvenstvo u jasnoći. Na poslijeratnom Balkanu
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
16. VI. 1999.
Neugodni preživjeli
"Hoće li križ doprijeti tamo gdje nije došao mač, hoće li srspka
pravoslvna crkva potaknuti pad Miloševića, kojega su projektili i
bombe promašili? Zahtjev za ostavkom koji je jučer donio Sveti
sinod, ne raskida vezu koja stoljećima ujedinjuje pravoslavlje i
nacionalizam u srpskom identitetu. Više od toga, ona objavljuje da
ga više ne može predstavljati Slobodan Milošević i potvrđuje
najvišu delegitimizaciju pobijeđenoga Predsjednika te traži
drukčiju vlast 'u interesu naroda'.
Preživjeli iz Beograda otkriva da je od izolacije dospio pod
opsadu. (...)
Što se dakle, promijenilo? Promijenio se, objašnjava Sinod,
nacionalni interes zemlje. Danas, uz ratom razrušenu zemlju,
potrebna je vlada koju može prihvatiti 'javno mišljenje, ali i
međunarodna zajednica'. Danas treba shvatiti da 'izolaciju
Jugoslavije ne mogu prevladati sadašnji upravljači'.
Uspoređujući ga s jezikom svih drugih crkava, ovaj pravoslavnog
sinoda dobiva prvenstvo u jasnoći. Na poslijeratnom Balkanu
pobjednici se spremaju uložiti tisuće milijardi lira za obnovu, no
Srbija će ostati isključena sve dok se u Beogradu ne primijeti
'demoratski proces'. Drugim riječima, sve dok Milošević bude na
vlasti. 'Interes i spas naroda' zato traže političku zamjenu bez
koje nitko ne bi popravio mostove, nitko u pogon ne bi ponovno
vratio tvornice i nitko ne bi popravio električne centrale.
Signal je jak, i utoliko je jači sada kad u Srbiju, NATO-ovim
bombardiranjima bačenu pola stoljeća unatrag, počinju pristizati
desetine tisuća izbjeglica s Kosova. Kakvu bi budućnost mogao imati
srpski narod bez 'prihvatljive' vlade, sposobne da ga što prije
uključi u vrli krug obnove? To nije sve, jer pravoslavna crkva ne
može zaboraviti da se najsvetija mjesta vjere i nacionalne
povijesti nalaze na Kosovu. Je li moguće zamisliti da se mora
ovisiti o obećanjima NATO-a, koji je još neprijatelj, kako bi se
išlo moliti u manastire ili posjetilo Kosovo polje? (...)
No, ako novi protumiloševićevski nacionalizam pravoslavne
hijerarhije ima dobre izglede za narodnu potporu, u očekivanju
izborne potvrde toga, nije rečeno i da Predsjednik namjerava
prestati smetati. Oporbeni je pokret slab i razbijen. Bivši
dopredsjednik Drašković, umjerenjak i oportunist, ograničava se za
predsjednika priložiti 'iste prerogative kao i za englesku
kraljicu'. Među vojnicima, koji su stvarni temelj Miloševićeve
vlasti, na obzoru još nema nikakvog Badoglia.
Pravoslavna crkva jest važna, ali nije dovoljna. A upada u oči
podudarnost izjava koje je jučer dao sam Milošević, prema kojemu će
se Jugoslavija 'otvoriti prema cijelome svijetu kako bi potaknula
obnovu'. Upada u oči i jedna rečenica u priopćenju Sinoda, prema
kojoj je 'pravda u rukama Boga, a ne haaškog suda'. Je li u igri i
predsjednik-smetnja, i priprema li se otvaranje puta milijardama
sa Zapada?", piše Franco Venturini.