IT-CORRIERE 16.VI.-PREŽIVJELI MILOŠEVIĆ

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 16. VI. 1999. Neugodni preživjeli "Hoće li križ doprijeti tamo gdje nije došao mač, hoće li srspka pravoslvna crkva potaknuti pad Miloševića, kojega su projektili i bombe promašili? Zahtjev za ostavkom koji je jučer donio Sveti sinod, ne raskida vezu koja stoljećima ujedinjuje pravoslavlje i nacionalizam u srpskom identitetu. Više od toga, ona objavljuje da ga više ne može predstavljati Slobodan Milošević i potvrđuje najvišu delegitimizaciju pobijeđenoga Predsjednika te traži drukčiju vlast 'u interesu naroda'. Preživjeli iz Beograda otkriva da je od izolacije dospio pod opsadu. (...) Što se dakle, promijenilo? Promijenio se, objašnjava Sinod, nacionalni interes zemlje. Danas, uz ratom razrušenu zemlju, potrebna je vlada koju može prihvatiti 'javno mišljenje, ali i međunarodna zajednica'. Danas treba shvatiti da 'izolaciju Jugoslavije ne mogu prevladati sadašnji upravljači'. Uspoređujući ga s jezikom svih drugih crkava, ovaj pravoslavnog sinoda dobiva prvenstvo u jasnoći. Na poslijeratnom Balkanu pobjednici se spremaju uložiti tisuće milijardi lira za obnovu, no Srbija će ostati isključena sve dok se u Beogradu ne primijeti 'demoratski proces'. Drugim riječima, sve dok Milošević bude na vlasti. 'Interes i spas naroda' zato traže političku zamjenu bez koje nitko ne bi popravio mostove, nitko u pogon ne bi ponovno vratio tvornice i nitko ne bi popravio električne centrale. Signal je jak, i utoliko je jači sada kad u Srbiju, NATO-ovim bombardiranjima bačenu pola stoljeća unatrag, počinju pristizati desetine tisuća izbjeglica s Kosova. Kakvu bi budućnost mogao imati srpski narod bez 'prihvatljive' vlade, sposobne da ga što prije uključi u vrli krug obnove? To nije sve, jer pravoslavna crkva ne može zaboraviti da se najsvetija mjesta vjere i nacionalne povijesti nalaze na Kosovu. Je li moguće zamisliti da se mora ovisiti o obećanjima NATO-a, koji je još neprijatelj, kako bi se išlo moliti u manastire ili posjetilo Kosovo polje? (...) No, ako novi protumiloševićevski nacionalizam pravoslavne hijerarhije ima dobre izglede za narodnu potporu, u očekivanju izborne potvrde toga, nije rečeno i da Predsjednik namjerava prestati smetati. Oporbeni je pokret slab i razbijen. Bivši dopredsjednik Drašković, umjerenjak i oportunist, ograničava se za predsjednika priložiti 'iste prerogative kao i za englesku kraljicu'. Među vojnicima, koji su stvarni temelj Miloševićeve vlasti, na obzoru još nema nikakvog Badoglia. Pravoslavna crkva jest važna, ali nije dovoljna. A upada u oči podudarnost izjava koje je jučer dao sam Milošević, prema kojemu će se Jugoslavija 'otvoriti prema cijelome svijetu kako bi potaknula obnovu'. Upada u oči i jedna rečenica u priopćenju Sinoda, prema kojoj je 'pravda u rukama Boga, a ne haaškog suda'. Je li u igri i predsjednik-smetnja, i priprema li se otvaranje puta milijardama sa Zapada?", piše Franco Venturini.