US-kriza-diplomati-manjine US-22.-23. V.IHT-O INTERVENCIJI SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE22./23. V. 1999.Hoćemo li uništiti Kosovare kako bi ih spasili?"Rat na Balkanu čini se da je doveo do sukoba u NATO-u, između
onih koji bi poslali kopnene postrojbe (Britanaca) i onih koji ne bi to učinili (Nijemaca).Predsjednik Bill Clinton uhvaćen je u sredini, no pritisak za kopnenu intervenciju, zamisao koja se prije nekoliko tjedana činila mrtvom, sada ponovno dobiva na snazi.Jedan od glavnih predlagača, britanski ministar vanjskih poslova Robin Cook, bio je u četvrtak u Washingtonu, a prošloga su tjedna razlozi za kopnene snage izneseni u otvorenom pismu Predsjedniku, potpisanom dojmljivom listom bivših dužnosnika, političara i intelektualaca, uključujući Zbigniewa Brzezinskog, Franka Carluccija, R. Jamesa Woolseya, Geraldine Ferraro, Saul Bellow i Susan Sontag.Pisci zaslužuju priznanje za usredotočenost pozornosti na njihov prvi cilj, 'spašavanje života gotovo jednog milijuna Kosovara koji se sada suočavaju sa smrću zbog gladi i ubijanja na Kosovu'.Pitanje je bi li kopnena invazija poslužila tom cilju ili bi, kao
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
22./23. V. 1999.
Hoćemo li uništiti Kosovare kako bi ih spasili?
"Rat na Balkanu čini se da je doveo do sukoba u NATO-u, između onih
koji bi poslali kopnene postrojbe (Britanaca) i onih koji ne bi to
učinili (Nijemaca).
Predsjednik Bill Clinton uhvaćen je u sredini, no pritisak za
kopnenu intervenciju, zamisao koja se prije nekoliko tjedana
činila mrtvom, sada ponovno dobiva na snazi.
Jedan od glavnih predlagača, britanski ministar vanjskih poslova
Robin Cook, bio je u četvrtak u Washingtonu, a prošloga su tjedna
razlozi za kopnene snage izneseni u otvorenom pismu Predsjedniku,
potpisanom dojmljivom listom bivših dužnosnika, političara i
intelektualaca, uključujući Zbigniewa Brzezinskog, Franka
Carluccija, R. Jamesa Woolseya, Geraldine Ferraro, Saul Bellow i
Susan Sontag.
Pisci zaslužuju priznanje za usredotočenost pozornosti na njihov
prvi cilj, 'spašavanje života gotovo jednog milijuna Kosovara koji
se sada suočavaju sa smrću zbog gladi i ubijanja na Kosovu'.
Pitanje je bi li kopnena invazija poslužila tom cilju ili bi, kao
što ja vjerujem, bila smrtna presuda za većinu na Kosovu preostalih
Albanaca.(...)
Očito, Milošević i njegovi podređeni dovoljno su okrutni da to i
učine. Ako to već nisu učinili (a nema svjedočanstava da jesu u tim
razmjerima), to bi lako moglo biti stoga što se boje da bi takvo
uništenje učinilo invaziju neizbježnom.
Odluka o kopnenoj invaziji sada bi mogla ukloniti taj odvraćajući
čimbenik, kao što su odluka u ožujku o započinjanju bombardiranja,
kao potpora ultimatumu, i povlačenje međunarodnih promatrača nakon
toga, uklonili implicitno odvraćanje od pokretanja etničkog
čišćenja i protjerivanja.
Što se tiče preostalih civila na Kosovu, žena, djece i staraca,
desetine tisuća bi ih se moglo iskoristiti protiv invazije kao
ljudske štitove, na do tada nikada viđen način u ratovima.(...)
Vjerujem da su sami ti razlozi dovoljni da bi se uklonila opcija
kopnene invazije. Samo pripremanje takve invazije, što su mnogi
tražili kao prijetnju Miloševiću, dalo bi mu žurni poticaj da
iskorijeni ostatak muških Kosovara na Kosovu. Provedba te
prijetnje, eliminirala bi većinu žena i djece.
Naslov nedavna pisma Predsjedniku, 'Samo će kopnene snage
dokrajčiti etničko čišćenje' mogao bi se ostvariti, na sablasno
ironičan način; kopnena invazija mogla bi dokrajčiti živote većine
preostalih Albanaca na Kosovu.
Koliko god bilo neukusno pregovarati s Miloševićem, činjenica je da
on drži milijun talaca. Postoji samo jedan način za NATO da zaustavi
etničko čišćenje, spriječi još gori pokolj i omogući izbjeglicama
da se sigurno vrate. To je da se što bržim mogućim pregovorima
postigne trenutni, neometani ulaz velike međunarodne sigurnosne
snage na Kosovu, sposobne tamo braniti Albance koliko dugo će biti
potrebno.
Na sjevernom Kosovu će vjerojatno trebati prevladavati snage koje
nisu NATO-ove, uključujući Ruse, pod zapovjedništvom Ujedinjenih
naroda. Kako bi se brzo postigao sporazum glede toga, bit će
potrebna velika popuštanja na obje strane.
Bombardiranjem na neograničeni rok neće se postići ništa bolje,
Amerika je bombardirala Vijetnam sedam i pol godina, nastojeći
postići ciljeve o kojima je odbijala tražiti kompromis, a nikada ih
nije ostvarila. Niti će se išta dobiti kretanjem u invaziju i
uništavanjem preostalih Kosovara kako bi ih se spasilo", piše
Daniel Ellsberg.