IT-20.V.REPUBBLICA-PRAVO INTERVENCIJE

ITALIJA LA REPUBBLICA 20. V. 1999. Intervencija NATO-a nije baš humanitarna "(...)U nedavnom članku u 'Caffe Europi', a potom u u 'La Repubblici' od 8. svibnja, Juergen Habermas je podupro tezu da je, u očekivanju uspostavljanja međunarodnoga pravnog poretka, koji bi imao institucije sposobne prosuditi i kazniti kršenja ljudskih prava ove ili one vlade, neizbježno dati povjerenje politici ljudskih prava koju bi pokretale, pravno neodredive, moralne ocjene. Bilo bi poželjno kad bi takva politika bila u rukama Ujedinjenih naroda. No pošto su oni trenutačno nemoćni, u očekivanju da ih se preustroji, treba se prilagoditi tome da se obavljenje te funkcije prepusti NATO-u. Premda, tako završava članak, 'samoovlašćivanje NATO-a ne može postati pravilom'. Nije dovoljno! Previše je pitanja ostalo otvoreno. Vidim barem tri važna: prvo, kome treba vjerovati da je odgovoran i sposoban dati moralni sud koji bi ozakonio vojnu intervenciju koja polaže pravo da se zove humanitarnom? Drugo, tko je u stanju ocijeniti i nadzirati je li akcija 'humanitarne sile' (jer će je tako trebati zvati) doista vođena interesima države ili sila, koji iskrivljuju njezino ponašanje i izdaju humanitarne ciljeve? I konačno, kakvo svjetlo baca na ideju međunarodne politike vođene moralnim načelima, okolnost da su Ujedinjeni narodi sada nemoćni u provođenju svoje uloge? Trebat će pozorno odgovoriti na ta pitanja, primjenjujući ih na jugoslavenska zbivanja. 1. Tko je ovlašten dati valjani moralni sud? Prema nedavnom ispitivanju javnog mišljenja reprezentativnog uzorka ruskog stanovništva proizlazi da je na pitanje 'koga treba optužiti za kosovski sukob', 51 posto ispitanika odgovorilo: 'albanske separatiste', 13 posto 'muslimanske države', 8 posto 'vojne krugove NATO-a ('Economist', 1. V. 1999., str.30). Reći će se; to su Rusi, nisu nepristrani, nisu dobro obaviješteni. A Amerikanci, međutim, jesu? Mi jesmo? Jesmo li sigurni? Tko se ograničio na to da tijekom prvog razdoblja sukoba prati televiziju i dnevni tisak, i potom se pokušao informirati dokumentiranijim i točnijim studijama, lako je uvidio stupanj propagandističke manipulacije u čijem se okviru došlo do oblikovanja sudova kojima je odobrena takozvana humanitarna intervencija. Danas treba priznati da različiti listovi i emisije u Italiji nude ne sasvim jednostranu informaciju. I ispitivanja javnog mišljenja bilježe zaokret u odnosu prema ratu, koji je prije dva mjeseca bio posve neočekivan.(...) Možda je slučajno da se ni u jednom naslovu nije moglo čitati o etničkom čišćenju kojim je iz raznih djelova bivše Jugoslavije istjerano 700.000 Srba, i da se na televizijskim ekranima nije pojavila niti jedna dramatična scena s tim u vezi. Ali ne možemo ne priznati da su sudovi koje možemo dati o događajima na temelju informacija kroz filter medija, previše nesigurni da bi utemeljili mišljenje koje bi opravdalo bombardiranja gradova, razaranja tvornica i rafinerija, ekološke katastrofe. Ili trebamo slijepo vjerovati informacijama koje filtriraju tajne službe imperijalne sile, one koje čini se nemaju ni plan Beograda koji se može kupiti na kiosku? 2. Ako to što sam kazao općenito vrijedi za analizu humanitarne intervencije, kako ocijeniti specifičnu NATO-vu intervenciju koja traje? Je li joj opravdano pripisati svojstvo humanitarne intervencije?(...) Svakim danom koji prolazi nehumane posljedice humanitarne intervencije sve su teže, i nitko ih nema hrabrosti izračunati. Ako je cilj humanitaran, zašto se ne stane?(...) Neka ga političari samo zovu 'humanitarnim ratom', ipak je rat. Ponovno se potvrđuje imperativ izravne i snažne nazočnosti Sjedinjenih Država na nemirnim granicama imperija. Jer je to način da se izbjegne da se nadzor nad imperijalnim poretkom povjeri drugim silama, makar i ako trenutačno nisu suparnici, no koje bi to mogle postati u budućnosti, poput Europe u stvaranju (samo je slučaj da su u prvom trenutku upravo nemoćni i zbunjeni Europljani u pomoć pozvali Sjedinjene Države). A u međuvremenu rat omogućava da se utvrdi tko su vjerni saveznici na koje treba računati, a tko oni kolebljivi. 3. Ta posljednja napomena vrijedi i za odgovor na treće pitanje koje sam postavio: zašto su Ujedinjeni narodi slabi. Jer je interes Sjedinjenih Država držati ih slabima. Ne plaćaju svoje kvote. Ne žele da njihove postrojbe djeluju pod zapovjedništvom zapovjednika koje je odredio UN. Westendorp, Španjolac zadužen za vođenje obnove Bosne, ne može zapovijedati okupacijskim postrojbama, i zapravo ne odgovara UN-u nego NATO-u. S katastrofalnim rezultatima, kao što se zna. Bosna nakon četiri godine, od početka obnove, nema neovisne sudske funkcije, pravni poredak, ni najmanju vlastitu gospodarsku aktivnost (to su izjave Kleina, američkoga pomoćnika Westendorpa). Pomislimo koliko bi mali dio troškova bombardiranja koje traje, bio dovoljan za pripremu dobro opremljenih postrojba UN-a, koje bi podržavale propalu misiju OESS-a i dostojne centre za izbjeglice, koji još nisu bili tako brojni, prije no što se u Rambouilletu htjelo nametnuti nazočnost NATO-a na cijelom teritoriju i prije nego se započelo s bombardiranjima", piše Alessandro Pizzorno.