US-YU-POBUNE PRAVO-Obrana-Organizacije/savezi-Diplomacija US 14. VI.CSM AUTONOMIJA KOS SJEDINJENE DRŽAVETHE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR14. VI. 1999.Utjecaj Kosova"Dok mirotvorci ulaze u razoreno Kosovo, a Zapad pokušava riješiti pitanje
iznenadnoga razmještanja ruskih vojnika u tome području, vlada neizvjesnost u vezi s pravilima, presedanima, i očekivanjima koja donosi nova vrsta rata - pokrenutog u korist skupine kojoj su dugo uskraćivana temeljna ljudska prava", piše Robert Marquand."'Intervencija NATO-a predstavlja prvi primjer u modernoj povijesti', kaže češki predsjednik Vaclav Havel, 'da su ljudska prava prevagnula nad suverenitetom državnih granica'. Britanski premijer Tony Blair nazvao je to 'moralnom intervencijom'.Kosovski Albanci, koji čine 90 posto stanovništva pokrajine, slave savezničko nadvladavanje. (...) No, na široj razini odnosa među državama, predstavlja li Kosovo zaista odstupanje - jednokratnu intervenciju za zaustavljanje 'etničkog čišćenja', ili bi ta intervencija mogla osnažiti vođe nezadovoljnih nacionalnih manjina u Europi i drugdje?Točno je možda i jedno i drugo.U mađarskom parlamentu, bivši dramski pisac Istvan Csurka koji sada
SJEDINJENE DRŽAVE
THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR
14. VI. 1999.
Utjecaj Kosova
"Dok mirotvorci ulaze u razoreno Kosovo, a Zapad pokušava riješiti
pitanje iznenadnoga razmještanja ruskih vojnika u tome području,
vlada neizvjesnost u vezi s pravilima, presedanima, i očekivanjima
koja donosi nova vrsta rata - pokrenutog u korist skupine kojoj su
dugo uskraćivana temeljna ljudska prava", piše Robert Marquand.
"'Intervencija NATO-a predstavlja prvi primjer u modernoj
povijesti', kaže češki predsjednik Vaclav Havel, 'da su ljudska
prava prevagnula nad suverenitetom državnih granica'. Britanski
premijer Tony Blair nazvao je to 'moralnom intervencijom'.
Kosovski Albanci, koji čine 90 posto stanovništva pokrajine, slave
savezničko nadvladavanje. (...) No, na široj razini odnosa među
državama, predstavlja li Kosovo zaista odstupanje - jednokratnu
intervenciju za zaustavljanje 'etničkog čišćenja', ili bi ta
intervencija mogla osnažiti vođe nezadovoljnih nacionalnih
manjina u Europi i drugdje?
Točno je možda i jedno i drugo.
U mađarskom parlamentu, bivši dramski pisac Istvan Csurka koji sada
vodi nacionalističku stranku, traži da se dio Vojvodine, područja
Srbije u kojoj živi 350.000 Mađara - 'pripoji' Mađarskoj. U
Makedoniji, narodni pokret Albanaca želi tu zemlju podijeliti duž
etničkih linija. Srpski vođe u Bosni kažu da se, postane li Kosovo
de facto neovisni entitet spojen s Albanijom, njihovoj republici
srpskoj treba dopustiti priključenje Srbiji.
Većina europskih političara, ako se njih pita, Kosovo smatra
odrazom potrebe za većom europskom integracijom u građansko
društvo. Oni žele da se nezadovoljstvo manjina konkretizira i
riješi prosperitetom, suradnjom i sigurnošću koju bi donijeli
veliki višeslojni savezi poput NATO-a i Europske unije.
No, prag za pokretanje akcije kod tih je političara iznimno visok:
jednak je 'etničkom čišćenju' na Kosovu. 'Nijedna vlada ne želi
lavinu zahtjeva manjina', kaže Albert Rohan, viši dužnosnik
austrijskoga ministarstva vanjskih poslova u Beču. 'Zapadne i
europske zemlje iznimno su nesklone mogućnosti da se Kosovo
pretvori u neku vrstu presedana.'
Pa ipak, mnoga univerzalna načela i vrijednosti koje vođe Europske
unije i NATO-a podupiru, nemaju težinu u uličnom razgovoru. Ako
mogu Albanci s Kosova, zašto ne bismo i mi? - logika je koja se često
čuje od političara poput Csurkae u Mađarskoj.
Širom kontinenta potiho se izražavaju brige da bi Kosovo moglo
prodrmati manjine - od Baska u Španjolskoj, Mađara u Rumunjskoj i
Čerkeza u Francuskoj - kao i Albanaca u nekoliko zemalja - i
udvostručiti njihove pokušaje postizanja autonomije ili
odvajanja. (...)
'Ovo nije kraj priče; to je početak', kaže mađarski diplomat u Beču,
spominjući 2,5 miljuna Mađara u Rumunskoj koji priželjkuju
kulturnu autonomiju i školu na svojem jeziku.
'Mnogo ovisi o brzini kojom te zemlje ulaze u europske
integracije', kaže Miklos Derer, glavni tajnik Mađarsko-
atlantskog vijeća u Budimpešti.
I područje Sandžaka u Srbiji moglo bi donijeti nove poteškoće poput
kosovskih. U tom dijelu zemlje, na granici s Bosnom, živi većina
Muslimana, a oni nisu zadovoljni svojom sudbinom. Dobar dio ovoga
desetljeća stanovnici tog područja, umorni od nametljive
prisutnosti srpske policije, priželjkuju uglavnom muslimansku
vladu. No, kao u prošlosti na Kosovu, srpske su vlasti postavile
vodstvo odano Beogradu.
Rat na Kosovu imat će trajni smisao, tvrdi Havel, samo ako poveća
opće razumijevanje da se identitet naroda i njihova osnovna ljudska
prava ne smiju ograničavati etničkim ili nacionalnim određenjima -
bilo da su ona srpska, albanska ili nešto drugo. 'Predodžba da nije
naša briga što se događa u drugoj zemlji, i krše li se u toj zemlji
ljudska prava, trebala bi nestati u ropotarnici povijesti',
nedavno je rekao Havel.
Pa ipak je Kosovo daleko od toga da postane prošlost. Treba riješiti
mnoge probleme. Usprkos oduševljenju zbog prisutnosti NATO-a,
mnogi se kosovski Albanci boje da će srpske snage u povlačenju možda
pokušati počiniti i posljednja nasilja.
A strah je obostran. Među mnogim Srbima postoji strah da će OVK
tražiti osvetu i da ih snage NATO-a neće zaštititi. General Michael
Jackson, zapovjednik KFOR-a, obećao je da će stvoriti 'sigurne
uvjete za sve ljude na Kosovu, bez obzira na etničku pripadnost', no
nije vjerojatno da će na Srbe te riječi ostaviti jači dojam."