IT-7.VI.LA STAMPA-EUROPSKA POMOĆ

ITALIJA LA STAMPA 7. VI. 1999. Europska štedna kasica za Balkan "(...) Gospodarska dimenzija poslijeratnog razdoblja još je zatvorena knjiga, štoviše postoji opasnost da bude otvorena na pogrešan način. Govori se o 'obnovi', što na žalost može značiti nastavak nestabilnosti i marginalizacije. Potrebno je, međutim, otići mnogo dalje od obnove i projektirati novi Balkan, a ta je zadaća europska. Nakon što je Sjedinjenim Državama prepustila glavni teret svojega rata i povlasticu da mu odrede vrijeme i oblike, Europa mora barem imati snage graditi 'svoj' mir i platiti njegovu cijenu, koju su Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond procijenili na najmanje sto tisuća milijardi lira. Ti resursi u Europi postoje: stvaranje eura u velikoj je mjeri učinilo suvišnim monetarne pričuve, a i europska nezaposlenost kao i balkanska razaranja nameću potrebu da ih se iskoristi za osiguravanje rasta i stabilnosti. Mogu, primjerice, predstavljati jamstvo za davanje kredita balkanskome području na jako duga razdoblja uz izrazito niske kamate. Treba uzeti u obzir da svaka milijarda zajma više danas, može značiti, osim većih poslova za europske industrije, manje valove izbjeglica sutra. Kako bi se uistinu obnovio Balkan, europski zajmovi trebali bi biti dani ne pojedinim zemljama nego konzorcijima zemalja za ostvarivanje zajedničkih gospodarskih nacrta koji omogućuju nadilaženje stoljetnih neprijateljstava. Prva 'cigla' tog novog Balkana mora biti Dunav. Od Njemačke do Rumunjske trebao bi se ostvariti slobodni riječni robni promet, kao što se u zapadnoj Europi pedesetih godina ostvario slobodan promet ugljenom i čelikom. Kako bi se to učinilo, mostovi i druge dunavske riječne strukture, potencijalni pokretači rasta, trebali bi biti stavljeni pod nadzor neke međunarodne ustanove u kojoj sudjeluju podunavske zemlje. Druga 'cigla' za izgradnju novog Balkana mora se odnositi na električnu energiju. I prije sukoba, njezina su cijena i nedostatnost kočili rast cijeloga područja i čini se apsurdnim misliti na neku jugoslavensku elektroenergetsku mrežu ili kosovsku, crnogorsku ili hrvatsku. I u tom bi slučaju zemlje toga područja, udružene u konzorcij, morale zajednički upravljati centralama i dalekovodima koje bi financirala Europa. Nije dovoljno, sve u svemu, ponovno izgraditi mostove koji spajaju međusobno nepovjerljive obale i u prvotno stanje vratiti sela koja nastanjuje strah. Potrebna je vizija područja koje zahvaljujući gospodarskom rastu istovremeno nadvladava siromaštvo i mržnju. Bez te vizije svaki euro kojega potrošimo na Balkanu bit će šupalj.", piše Mario Deaglio.