NJ 4. VI.-DIE WELT-MORALNI PLAN

NJEMAČKA DIE WELT 4. VI. 1999. Moralni 'Marshallov plan' "Kosovsku se krizu pokušalo opisati na razne načine: kao etnički rat, kao humanitarnu katastrofu, kao zadnji krvlju natopljeni kamenčić u mozaiku balkanske povijesti. Kriza je ponajprije izazov našem shvaćanju značenja ljudskih prava u našem svijetu. Što koriste sve naše konvencije i sporazumi ako se ljudska prava gaze kao na Kosovu? Što su svečana obećanja vlada kad iza njih dolaze zločini? Duboko sam uvjerena da ta pitanja vrijede na isti način i za sva ostala krizna žarišta na svijetu. Budimo pošteni i priznajmo da je politički, humanitarni i ljudskopravni postupak s Kosovom pogrješku prema ostalim krizama. Između teorije ljudskih prava i starnosti veliki je ponor. Tog sam ponora postala bolno svjesna kad sam početkom svibnja putovala Kosovom. Došla sam izravno s godišnjeg zasjedanja povjerenstva za ljudska prava u Ženevi. Kontrast između razborite rasprave izaslanika i prizora koje sam tamo doživjela, nije mogao biti veći. Kao i glavni tajnik UN-a Kofi Annan, susrela sam na stotine kosovskih Albanaca koji su mi pričali strahovite priče o nasilju, ranjavanju i masovnim grobnicama. Od početka travnja moja momčad prikuplja dokazni materijal kako bi se ispitale optužbe zbog silovitih kršenja ljudskih prava etničkih Albanaca na Kosovu. U svojem zadnjem izvješću povjerenstvu za ljudska prava naglašavam da su srpske vojne i policijske snage, kao i paravojska, hladnom odlučnošću provodili dobro pripremljeni program nasilnog protjerivanja kosovskih Albanaca. Znakove etničkih čišćenja na Kosovu nemoguće je poricati, a sve ih je više. Ma kako ta nedjela bila opaka, nisu došla iznenada. Kriza na Kosovu tragična je priča propuštenih prilika, zanemarenih upozorenja i zaboravljenih pouka. Godinama UN-ovi promatrači ljudskih prava upozoravaju. Zahvaljujući tom obliku promatranja i izvješćivanja, uspjeli smo razviti sustav ranog upozorenja koji je mogao spriječiti najgore. No politička volja nije dotle doprla. Pritom su baš strahoviti ljudski i materijalni troškovi tog sukoba najbolji argument za prevenciju sukoba. Za mnoge žrtve toga rata prekasno je govoriti o prevenciji. Međunarodna zajednica tim ljudima ipak duguje toliko da pitanje ljudskih prava mora biti u središtu bilo kakvog sporazuma. To sadržava pravo na povratak svih prognanih i stvaranje klime snošljivosti koja ljudima dopušta da svoj život ponovno izgrade. Sporazum znači i da treba optužiti odgovorne za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Hoćemo li na svršetku toga rata, budući da imamo dokaze, svjedoke i okrivljene, biti spremni kazniti krivce i zastrašiti sve koji pomišljaju na 'etnička čišćenja'? Ili ćemo opet dati prednost političkim nužnostima a ne pravdi? Sud bi trebao dobiti svu pomoć koja se može zamisliti. Ne smije se ponoviti bosanski scenarij, gdje se osumnjičeni ratni zločinci slobodno kreću. Podizanje optužnice protiv Slobodana Miloševića i ostalih bit će ispit za međunarodnu zajednicu. Političko rješenje bit će znak za početak obnove regije. Osim infrastrukture riječ je i o obnovi povjerenja u međunarodnu zakonitost i pravo - riječ je o nekoj vrsti pravnog i moralnog 'Marshallova plana'. Još ima pitanja glede zakonitosti bombardiranja koje se dogodilo bez pristanka Vijeća sigurnosti UN- a. Baš bi se to potonje moralo suočiti s činjenicom da je pred krizom bilo nesposobno pronaći zajedničku crtu prije nego što su počela bombardiranja. Nemojmo se skrivati iza 'realpolitike'. Tamo gdje su neke od najbogatijih i najmoćnijih država svijeta pokazale volju i novac za vođenje ovoga rata, moraju biti i sredstva koja će omogućiti snošljivije društvo na Kosovu, krivce dovesti pred sud i spriječiti buduće strahote, kako bismo ovo krvavo stoljeće zaključili obratom punim nade. Prilika koju moramo iskoristiti" - piše Mary Robinson, bivša predsjednica Irske, sada povjerenica UN-a za ljudska prava.