NJ 8.5.TAZ-EURO ZA VRIJEME RATA

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 8. V. 1999. Euro za vrijeme rata Euro je u silaznoj putanji: s početne vrijednosti od 1,18 američkih dolara 4. siječnja do najniže vrijednosti od 1,05 krajem travnja. Ako bi se stanovitu početnu slabost eura moglo pripisati većem gospodarskom rastu u SAD, američkim kamatnim prednostima i njemačkom zahtijevanju ciljanih zona tečaja, poslije pet tjedana kosovskoga rata sve je jasnije: rat NATO-a protiv Jugoslavije ne stoji samo ljudskih života i sve više razaranja, a da NATO nije postigao prvotne ratne ciljeve - mogao bi uskoro i u EU izazvati žrtvu: stabilnost eura. U roku od nekoliko tjedana euro bi - ako rat u Jugoslaviji potraje - mogao pasti ispod jednog dolara, a tada bi san o euru kao međunarodno važnoj valuti brzo bio odsanjan. Samo je nada u brzo rješenje kosovskoga sukoba posljednjih dana jučer euro opet podigla na nešto ispod 1,08 dolara. Nova valuta euro i Europska središnja banka krenuli su s početkom godine. Ako se ne uzmu u obzir visoke stope nezaposlenosti u Eurolandu, početne su pretpostavke bile vrlo dobre: niska stopa inflacije, sve manji proračunski manjkovi, izgledi konjunkturnog uzleta. Osim toga, euro je ocijenjen kao ozbiljan suparnik dolaru. Zapravo je u prvom kvartalu 1999. izdano više obveznica na euro nego na dolar. Mnoge azijske banke i institucionalni ulagači u cijelom svijetu bili su skloni ulagati na novu valutu euro. Za Euroland je međunarodna potražnja euro-obveznica značila da tečajevi vrijednosnih papira rastu i da kamata i dalje pada. A to je značilo pozitivne izglede za konjunkturu, rast i zaposlenost. Lagano smanjenje vrijednosti eura kao stimulacija za izvoznu industriju bilo bi još dobrodošlo. No ako euro u početnoj godini u kojoj bi trebao trajno zadobiti povjerenje međunarodnih ulagača, sve više pada u odnosu na dolar, brzo će ga početi pratiti glas gubitničke valute. Ne samo psihološki razlozi - primjerice upozorenje da je Europa sada ratno područje i da je još u kritičnoj fazi proširenja EU-a na Istok - govore u prilog činjenici da rat tečaj dolara diže, a eura ruši. Za to postoje barem šest temeljnih razloga: 1) Jugoslavenski rat osjetno slabi rast u istočnoj Europi tako da je izvoz EU-a smanjen. Ako se u krajnjem slučaju, kako predviđa jedna studija, izvoz EU-a u istočnu Europu prepolovi, Njemačka, Austrija, Finska i Italija zabilježit će znatne gubitke rasta. 2) Rat s njegovim troškovima - uključujući pomoć izbjeglicama i obnovu - mjerodavno će morati financirati Euroland. Ti će troškovi iznositi oko 40 milijarda eura. Red veličine je golem, pola godišnjeg proračuna EU-a. Treba očekivati nove proračunske sukobe. 3) Rat bi mogao dovesti do znatnog migracijskog pritiska u EU s Balkana, čime bi se problemi tržišta rada u određenim regijama mogli zaoštriti. 4) Budući da rat u 17 država NATO-a zahtijeva glavnu pozornost vlada, za aktivnu i promišljenu politiku u svladavanju problema zaposlenosti i rasta ne preostaje prostora, odnosno političke snage. Proigrana je prilika za strukturne reforme. 5) Jugoslavenski će rat širom svijeta pridonijeti utrci u naoružavanju, od čega će osobito profitirati američki proizvođači visoke tehnologije. Rat je dakle dodatni pogon američkoj burzi, dok su u Europi perspektive za dobitak na tečaju sa svakim ratnim tjednom sve manje. Što dulje je Europa po shvaćanju međunarodnih ulagača ratno područje, to su manji izgledi za daljnji pad kamata. Jer na ratnom području uvijek treba računati s dodatnim rizikom. 6) Tijek ratne akcije NATO-a vrlo je jasno pokazao da SAD dominira, a da europske zemlje NATO-a, ponajprije Njemačka, djeluju poput nijemih riba i strategijski ne baš mudro. Dok SAD može još dugo bez problema i dalje voditi rat, zacijelo postoje dobri razlozi zašto nije samo u interesu Jugoslavije, nego i zemalja EU-a da se uskoro pregovorima sklopi mir. Smanjenjem vrijednosti od 11 posto za četiri mjeseca, euro je prema dolaru jako obezvrijeđen. Može se doduše argumentirati da je dolar 80-ih godina u usporedbi s njegovom srednjom vrijednošću varirao za više od 25 posto gore i dolje, no dolar je tek od 30-ih godina u svijetu etablirana valuta kojoj ulagači poklanjaju povjerenje koje se stvaralo desetljećima - tako gledano, Euroland se ne može uspoređivati sa SAD-om. Ako mladi euro već u prvoj godini izgubi više od 20 posto vrijednosti, njegovi će izgledi da postane ozbiljan suparnik dolaru, godinama biti jednaki ništici. Pretpostavlja se da Kina - imajući u vidu velike i tvrdokorne gubitke vrijednosti eura - planira djelomično distanciranje od eura, iako se činilo da u suzdržanom držanju te zemlje dobiva ugled. I japanski ulagači pokazuju nervozu. Jugoslavenski rat mogao bi na posljetku skupo stajati ne samo Balkan nego i Euroland. Ako euro doista padne tijekom godine, veliki dobitnik će, osim dolara, biti Velika Britanija: britanski kit je, reći će, s pravom bio kritičan prema euru, dakle ništa od brze integracije Velike Britanije s njezinim globalno važnim financijskim središtima u Euroland. Tko zna s kakvim se skromnim obzorjem problema ministar vanjskih poslova upustio u svoj humanitarni rat, on će mu barem dokazati da negativne sporedne i posljedične učinke NATO-va zračnog rata nije vidio. Ako Zeleni poslušaju britanskoga kita, kritičnoga prema euru, neki će glasno pomisliti: spasite birače i euro, tu Fischer samo smeta!" - piše Paul Welfens, predsjednik Europskog instituta za međunarodne gospodarske odnose na sveučilištu u Potsdamu.