ES 30. V. EL MUNDO PROTIV RATA

ŠPANJOLSKA EL MUNDO 30. V. 1999. Španjolci su protiv rata "U posljednja dva mjeseca španjolska se javnost uglavnom razočarala u vezi s NATO-vim bombardiranjima Jugoslavije. To se vidi i u rezultatima ankete koju je proveo Centar za sociološka istraživanja prema kojima je 44,4 posto Španjolaca protiv intervencije na Kosovu. Iako to nema jednaku statističku vrijednost, 68 posto čitatelja našega lista koji su svoje mišljenje izrazili uz pomoć interneta misli da bi bombardiranja trebala prestati. Gađenje je izazvala dugotrajnost sukoba, NATO-ve pogrješke, ali i nesposobnost Atlantskoga saveza da zaustavi Miloševićevo etničko čišćenje, pa je javnost, španjolska i europska, sada kritična prema djelovanju svojih političkih vođa. Zaključak koji najviše zabrinjava jest jasan razlaz španjolskih građana i najvećih stranaka koje ih zastupaju. PSOE (Partido Socialista Obrero de Espana - Socijalistička radnička partija Španjolske) i PP (Partido Popular - Narodna stranka), koje zajedno imaju 85 posto zastupničkih mjesta u parlamentu, jasno pristaju uz najortodoksnije stavove NATO-a. Vlada to čini zato što želi da je smatraju vjernim saveznikom, a PSOE zato što je na čelu organizacije koja bombardira Jugoslaviju jedan njezin luksuzni član. Čini se da samo Izquierda Unida (Ujedinjena ljevica) misli kao i većina španjolskih građana. Naša zemlja ima dugu tradiciju neutralnosti i protu-NATO-vsku prošlost (dovoljno je prisjetiti se rezultata referenduma iz 1986.), a u njoj je čvrsto ukorijenjen i antimilitarizam, što se jasno moglo vidjeti za vrijeme Zaljevskoga rata 1991. I ne smiju se te činjenice tumačiti onako kako ih tumači Eduardo Serra u izjavama za naš list, tvrdeći da su 'progresivni antimilitaristi' u braku s crkvom, ali se 'progresivnima' osjećaju zato što su antimilitaristi. To je dosta jadno tumačenje stvarnosti pred kojom ni vlada ne može zatvoriti oči. Ima pravo naš ministar kad kaže da 'se nešto ozbiljno zbiva sa zapadnim društvom, kad ono želi da NATO bude poražen'. Kako bi se riješio taj paradoks, Serra i ostali vođe, španjolski i europski, ne mogu prebaciti krivicu na kamenovanoga. Bolje bi bilo da analiziraju što to oni čine loše kako bi dobili potporu vlastitih sugrađana, jer o njihovu blagostanju i sigurnosti se oni, barem u teoriji, brinu", piše u uvodniku lista.