SLUČAJ ŠAKIĆ: SVJEDOČIO JOSIP ERLIH, PRVI SVJEDOK IZ SRJ

ZAGREB, 5. svibnja (Hina) - Josip Erlih (71) iz Beograda prvi je od četvorice pozvanih svjedoka iz SRJ koji je danas na Županijskom sudu u Zagrebu svjedočio u kaznenom postupku protiv Dinka Šakića, bivšeg zapovjednika ustaškog logora u Jasenovcu. U svom svjedočenju Erlih je optužio Šakića za ubojstvo Mile Boškovića i dvojice židovskih logoraša, te zapovijedanje brojnim postrojavanjima na kojima su ustaše izdvajali logoraše za likvidaciju. "U njegovo vrijeme vješanja i strijeljanja bila su redovita", tvrdi Erlih.#L# Opisujući postrojavanje logoraša iz 1944., na kojem je obješeno dvadeset logoraša iz Boškovićeve grupe, Erlih je rekao kako je Šakić, pročitavši im smrtnu presudu, naredio vješanje. "Mile Bošković je zamolio da ga se kao Crnogorca ne vješa, nego strijelja, na što je Dinko Šakić izvadio pištolj i ubio ga hicem u glavu", izjavio je Erlih dodavši kako mu se čini da su nakon toga Boškovićevo tijelo ipak objesili. Svjedok je detaljno opisao i postrojavanje na kojem je Šakić, kako tvrdi, pištoljem ubio dvojicu židovskih logoraša. "Taj je nastup za mene bio najteži, a naređen je zbog navodnog pokušaja bijega Židova Wollnera. Šakić je gledao na sat i tražio da iz građevinske grupe istupe logoraši koji su se družili s Wollnerom. Kako se nitko nije javio, naredio je da mu se iz zapovjedništva donese mitraljez i popis svih Židova. Tada mu je satnik Mihić rekao da mu se dvojica logoraša (Leon Perera i Avram Montiljo) smiju, našto ih je Šakić prozvao, naredio im da kleknu i s dva hica u zatiljak i sljepoočnicu ubio", kazao je Erlih. "Nakon toga je naredio da prozvani Židovi istupe, a jedan grupnik ga je zamolio da ne odvodi pojedine Židove koji su mu bili nezamjenjivi u radionicama. Šakić mu je tada odgovorio da su svi zamjenjivi", naglasio je Erlih, te dodao kako su ti Židovi po Šakićevoj zapovijedi odvedeni u Zvonaru iz koje se više nisu vratili. "Takvi su nastupi bili najbolji način da nas se zaplaši", ustvrdio je Erlih. Josip Erlih, Židov rođen u selu Koški pokraj Našica, odveden je početkom rujna 1942. u logor Stara Gradiška gdje je, kako je rekao, osobno vidio ubojstvo jednog logoraša i logorašice, te pogubljenje osmorice zatočenika, koje je hicima iz pištolja ubio Miroslav Filipović-Majstorović. Čuo je i za strijeljanje pedesetak srijemskih seljaka. Govoreći o uvjetima u logoru, rekao je kako je hrana bila oskudna i loša, a kako su ih "zimi jele uši, a ljeti stjenice". U logoru je prebolio tifus. U lipnju 1943. odveden je u jasenovački logor kojim je tada zapovijedao fra Brkljačić, kojega je, kako je rekao, naslijedio Šakić. Erlih nije mogao precizirati razdoblje Šakićeva zapovijedanja logorom. Prisjeća se odvođenja logoraša iz spavaonica, vješanja skupine četnika, strijeljanja koja je izvršavao Zrinušić, a čuo je i za pogubljenje skupine logoraša koje su ustaše na Graniku ubile sjekirama. Osobno nije vidio masovne likvidacije jer su se najčešće obavljale noću. Za mnoge "ustaške zločine i užase jasenovačkog logora" čuo je od drugih logoraša, ali ih osobno nije vidio. Naglasivši kako je tri puta bio pretučen, istaknuo je da su zlostavljanja i batinjanja bila svakodnevna, te kako je "svaki ustaša imao neograničenu vlast i mogućnost da nekažnjeno ubija". Kao i drugi svjedoci, potvrdio je da su logoraši mogli primati pakete od obitelji. Erlih tvrdi da su ustaše u tzv. Pićilijevoj peći pokušali spaljivati leševe, ali su zbog nesnosnog smrada odustali. Također tvrdi da su u velikim "kazanima" pokušali od leševa logoraša raditi sapun, ali im ni to nije uspjelo. "Leševi logoraša su bili toliko slabi da u njima nije bilo dovoljno masnoće za to", kazao je. Po njegovim riječima, krajem 1944. i početkom 1945. u logor su stalno pristizali novi zatočenici, ali brojno stanje logora nikada nije prelazilo 3000 logoraša. Kako je rekao, tada su počele pripreme za likvidaciju logora. "Na Gradini je dan i noć gorjela vatra od spaljivanja leševa", naglasio je, dodavši kako su ustaše krajem travnja 1945. pogubili dvije grupe zatočenika, te žene i djecu iz ženskog dijela logora. "Znale su kamo idu, ali nisu plakale. Pjevajući su išle u smrt", rekao je on. Noć uoči proboja logora ustaše su počele s miniranjem i spaljivanjem logora, a sljedećeg jutra, 22. travnja, Erlih je s ostalim logorašima krenuo u proboj nakon čega se priključio partizanima. "U njemačkim se logorima provodilo 'industrijsko ubijanje' plinskim komorama i spaljivanjem, a u ustaškim 'ručno'; sjekirama, krampovima, maljevima, noževima, pištoljima i puškama", ustvrdio je Erlih naglasivši kako se nitko iz njegove uže i šire obitelji nije spasio iz logora. "S majčine strane stradalo je od 30 do 40 osoba", rekao je i pritom ocijenio kako je samo na Gradini zakopano oko 350.000 logoraša, od kojih više od 40.000 Roma. Erlih tvrdi da je samo jedan Rom iz Jasenovca "izvukao živu glavu". Tijekom svjedočenja Erlih je u nekoliko navrata kao dokaz istinitosti svog iskaza, predsjedniku sudskog vijeća Draženu Tripalu ponudio knjigu "Sjećanja Židova na logor Jasenovac", u kojoj se nalaze i njegova sjećanja. Odgovarajući na upit županijskog državnog odvjetnika Radovana Šanteka o likvidacijama, Erlih je kazao kako se "u Jasenovcu provodio genocid", na što ga je Tripalo upozorio da je on svjedok, a ne tužitelj, te da se suzdrži od komentara i ocjena i zadrži na onom što je osobno vidio i proživio. Nakon više od pet sati svjedočenja, Erlih je zahvalio sudskom vijeću na dobroj organizaciji njegova dolaska na sud. Današnjoj glavnoj raspravi bio je nazočan i Petar Bošković, brat ubijenog Mile Boškovića, koji je izjavio kako očekuje da će Dinko Šakić "kao otjelovljenje jednog pokreta biti pravedno osuđen". "Mislim da je to u interesu hrvatske države i hrvatskog naroda jer ustaštvo nikada nije predstavljalo većinu hrvatskog naroda", rekao je novinarima. "Pravda je spora, ali dostižna", zaključio je Petar Bošković, kojega kao oštećenu stranku u postupku zastupa odvjetnik Čedo Prodanović. Suđenje se nastavlja sutra kada bi trebao svjedočiti Mihajlo Marić iz SRJ. (Hina) so mć