ES-RATOVI-BOMBARDIRANJA-INTERVENCIJE-Politika ES 17. V. EL PAIS - KAOS U SVIJETU ŠPANJOLSKAEL PAIS17. V. 1999.Ima li koga za upravljačem?"Rat na Kosovu, bombardiranje kineskoga veleposlanstva u Beogradu, kriza u Rusiji poslije
smjenjivanja dekretom Evgenija Primakova i neki drugi događaji daju nam dojam da se dan-danas, kako kaže urugvajski predsjednik Julio Maria Sanguinetti, 'prebrzo trči i presporo razmišlja' te da se svijet kreće kao autobus bez vozača. Nepostojanje vodstva, o čemu se tako često govori, sasvim je očito. Ovaj naraštaj vođa, barem na Zapadu, tzv. pripadnici naraštaja iz 'šezdeset i osme', ne upravljaju nego 'surfaju' na valovima događaja.Neki azijski ekonomisti sada su odahnuli. Latinska Amerika nije zaražena brazilskim problemima pa se sada napuštaju veliki međunarodni planovi financijskih reforma. Samo neke ustanove, za koje se govorilo da pripadaju nekom drugom vremenu, barem ispunjavaju svoju zadaću. Ali američko gospodarstvo dobro napreduje, unatoč tome što nitko ne zna zašto je to tako i koliko će to trajati (a ako stane, europska lokomotiva ne može preuzeti tu ulogu). Nije neka novost da praksa, na tom, ali i na drugim poljima,
ŠPANJOLSKA
EL PAIS
17. V. 1999.
Ima li koga za upravljačem?
"Rat na Kosovu, bombardiranje kineskoga veleposlanstva u Beogradu,
kriza u Rusiji poslije smjenjivanja dekretom Evgenija Primakova i
neki drugi događaji daju nam dojam da se dan-danas, kako kaže
urugvajski predsjednik Julio Maria Sanguinetti, 'prebrzo trči i
presporo razmišlja' te da se svijet kreće kao autobus bez vozača.
Nepostojanje vodstva, o čemu se tako često govori, sasvim je očito.
Ovaj naraštaj vođa, barem na Zapadu, tzv. pripadnici naraštaja iz
'šezdeset i osme', ne upravljaju nego 'surfaju' na valovima
događaja.
Neki azijski ekonomisti sada su odahnuli. Latinska Amerika nije
zaražena brazilskim problemima pa se sada napuštaju veliki
međunarodni planovi financijskih reforma. Samo neke ustanove, za
koje se govorilo da pripadaju nekom drugom vremenu, barem
ispunjavaju svoju zadaću. Ali američko gospodarstvo dobro
napreduje, unatoč tome što nitko ne zna zašto je to tako i koliko će
to trajati (a ako stane, europska lokomotiva ne može preuzeti tu
ulogu). Nije neka novost da praksa, na tom, ali i na drugim poljima,
ide ispred teorije. Ne. Novost je to što se ne zna jesmo li
promijenili teoriju ili logiku. A baš se sada nalazimo u
vremenu kad nam je potrebno vodstvo, kao što je to bilo nekoliko
puta u drugoj polovici ovoga stoljeća.
Čini se, na primjer, da saveznici na Kosovu plivaju u moru sumnja.
Čas nam se čini da posve odbacuju mogućnost provođenja operacije
kopnenim snagama, čas da je ne odbacuju. Clinton, koji čak ni
tjelesno, kao što je to zapazio jedan pronicljivi promatrač, nije
baš potpuno u ovome ratu, zauzima sve više obrambeni stav, kao u
govoru koji je prošloga tjedna održao pred ratnim veteranima. (...)
A istodobno časnici pojačano kritiziraju strategiju NATO-va
vrhovnog zapovjednika u Europi, generala Wesleya Clarka.
Kriza vodstva u Europi u sebi krije nešto dublje i ozbiljnije:
činjenicu da ne postoji nijedan europski zajednički plan osim
uvođenja eura. Sadašnje države u Europskom vijeću, od kojih svaka
ima svoje viđenje problema, a i svoje posebne probleme (osobito
Schroeder sa zelenima, u Njemačkoj), ne znaju kamo krenuti. Možda
je Tony Blair jedan od rijetkih koji imaju nekakav plan, ali iako
želi svoju državu uvesti u monetarni savez i popraviti stanje
izazvano starim britanskim planom usporavanja europske političke
integracije (osim kad je riječ o europskom obrambenom identitetu,
unutar NATO-a), ni on ne uspijeva.
Neki zapadni dužnosnici priznaju da sada više nimalo ne mogu
utjecati na budućnost Rusije, a i prije su malo mogli učiniti.
Priznaju da su nemoćni. Prije se činilo da krediti MMF-a i raznih
država mogu poslužiti kao mamac. A munjevito smjenjivanje
Primakova razbilo je dogovor između Jeljcina i Zapada o održavanju
premijera i podupiranju predsjedničkih izbora 2000. godine. Čak i
ako se to smjenjivanje protumači kao 'prozapadni' čin, i protiv
Miloševića, prekršen je nepisani sporazum, otvara se novo
razdoblje nesigurnosti, a otkrivaju se i granice moći međunarodnog
kapitala kad se radi o golemoj Rusiji. Sanguinetti se sjetio što mu
je rekao Deng Xiaoping o Mihailu Gorbačovu: 'Neće uspjeti zato što
misli da se istodobno mogu provoditi političke i gospodarske
reforme'. 'Politika ždere gospodarstvo, a zatim i samu sebe'. A za
nekoliko tjedana ili nekoliko mjeseci, poslije izbora u Dumi, a
kasnije i predsjedničkih izbora, Rusija Zapadu zaista može
stvoriti velike probleme. Prebrzo, prebrzo, a nikoga nema za
upravljačem", piše Andres Ortega.