ES 17. V. EL PAIS - LOŠA INTERVENCIJA

ŠPANJOLSKA EL PAIS 17. V. 1999. Vremena je sve manje "U prvome nesimuliranom sukobu Atlantski se savez suočava s teškim problemima. NATO-ov zračni rat protiv Srbije, sputan već od samoga početka, sada je počelo nagrizati i vrijeme. Poslije 53 dana i previše pogrješaka, Atlantski savez ne može i dalje opravdavati umiranje stotina nedužnih kosovskih Albanaca, uhvaćenih u 'prijateljsku paljbu', kao u selu Koriša prošloga tjedna, samo zato da ne bi poginuo nijedan od NATO-ovih pilota, a baš te kosovske Albance intervencija je trebala spasiti od srpskoga krvnika. Saveznici gomilaju zrakoplove, obavlja se sve više borbenih letova, sada se koriste baze i u Turskoj i Mađarskoj, ali njihova strategija bombardiranja ipak nije dovoljna. Srbi, prema zapadnim izvješćima, upravo dovršavaju ostvarivanje cilja - čišćenje Kosova od albanskoga stanovništva. (...) Letovi na više od pet tisuća metara visine kako bi se izbjegla paljba neprijateljskih bitnica možda su dobar taktički potez, ali daju slabe rezultate. A tu je i 'ljudski štit'. Zadatak vojnika jest zaštita nenaoružanih civila, stoga je jedno predviđanje visoke cijene invazije na Srbiju (kojom se moglo izbjeći ovo što se sada dogodilo), a nešto sasvim drugo pokretanje velike ratne operacije kakva je ova, pokrenuta 24. ožujka, s prethodno javno izrečenim ciljem - izbjegavanje vlastitih gubitaka. Kako bi njegova unutarnja bojišnica ostala mirna (a i njemački zeleni, kao primjer unutarnjih problema), NATO si je sputao ruke u dugotrajnoj vojnoj operaciji kojoj se i ne vidi kraj, a time se postiže upravo ono što se trebalo izbjeći - povećanje protivljenja zapadne javnosti izabranim metodama. Bombardiranje Srbije možda i jest najpreciznije i najbrižljivije provedeno u povijesti, ali je Atlantski savez stalnim hvaljenjem svoga oružja toliko podigao kriterije da se sada u skladu s time ocjenjuju i njegove tragične pogrješke. Tjedan koji je pred nama bit će obilježen utrkom bomba i diplomacije. Nakon što se u Vijeću sigurnosti ohladi ozračje uzavrelo uništavanjem kineskoga veleposlanstva u Beogradu, hrpa posrednika sad će otputovati na sve četiri strane svijeta u potrazi za primirjem. A ništa ne bi bilo gore od razbijanja NATO-va jedinstva prije nego Milošević popusti. Srpski je diktator sada vjerojatno došao do krajnje granice otpora, ali zna se i da saveznicima istječe vrijeme dopušteno za postizanje rezultata u ovom loše planiranom ratu. Ali, što je još gore, i povjerenje javnosti koju su uvjeravali u nešto sasvim drugo", piše u uvodniku lista.