ES-RATOVI-BOMBARDIRANJA-INTERVENCIJE-Politika ES 16. V. EL MUNDO SOLANA I CLARK ŠPANJOLSKAEL MUNDO16. V. 1999.Par pustolova"Nakon što je prošlo pedeset dana Solanina humanitarnog djelovanja na Balkanu, koje jasno određuje mjesto na
kojemu se sada nalaze oni koji su željeli pobjeći, glasnogovornici te ratne operacije sada pokušavaju opravdati svoj politički poraz molbom da im se, kao i svakoj vladi, omogući razdoblje od stotinu dana milosti, iako bi se tu umjesto toga trebalo govoriti o nemilosti. Budući da ne mogu provesti invaziju na tlu, jer kvalificirani europski vođe nisu spremni na obrađivanje zemlje, nastojat će i dalje humanizirati jugoslavenske građane barem do početka ljeta. Možda su zato, Clintona pitajući i bombe bacajući, tri rakete razorile (jasno, u okviru sporednih šteta) kinesko veleposlanstvo u Beogradu baš u trenutku kad su napredovali njemačko-ruski razgovori čiji je bio cilj postizanje mira.Povjesničari će odrediti kakva je veza između sporednih šteta nanijetih Kinezima i opiranja Solane i Clarka - jer ne zna se gdje to završava posao političara i počinje posao vojnika - službenom proglašenju očitog neuspjeha njihovih ratnih aktivnosti. I jedan i
ŠPANJOLSKA
EL MUNDO
16. V. 1999.
Par pustolova
"Nakon što je prošlo pedeset dana Solanina humanitarnog djelovanja
na Balkanu, koje jasno određuje mjesto na kojemu se sada nalaze oni
koji su željeli pobjeći, glasnogovornici te ratne operacije sada
pokušavaju opravdati svoj politički poraz molbom da im se, kao i
svakoj vladi, omogući razdoblje od stotinu dana milosti, iako bi se
tu umjesto toga trebalo govoriti o nemilosti. Budući da ne mogu
provesti invaziju na tlu, jer kvalificirani europski vođe nisu
spremni na obrađivanje zemlje, nastojat će i dalje humanizirati
jugoslavenske građane barem do početka ljeta. Možda su zato,
Clintona pitajući i bombe bacajući, tri rakete razorile (jasno, u
okviru sporednih šteta) kinesko veleposlanstvo u Beogradu baš u
trenutku kad su napredovali njemačko-ruski razgovori čiji je bio
cilj postizanje mira.
Povjesničari će odrediti kakva je veza između sporednih šteta
nanijetih Kinezima i opiranja Solane i Clarka - jer ne zna se gdje to
završava posao političara i počinje posao vojnika - službenom
proglašenju očitog neuspjeha njihovih ratnih aktivnosti. I jedan i
drugi, kao izraz najnesposobnijeg tandema koji se može zamisliti,
na balkanskoj razini ponavljaju pustolovni pokušaj generala
McArthura da, za vrijeme korejskog rata, pokuša izvesti napad na
Kinu. I on je, postavljen u istu slijepu uličicu kao i duo Solana-
Clark, manevrirao i spletkario do krajnjih mogućnosti kako bi mu
dopustili srljanje prema naprijed koje je predlagao. U sukobu s
civilnom vlašću, služio se svim sredstvima kako bi prisilio Bijelu
kuću da pristane na to. Toliko da je tadašnji predsjednik Truman na
kraju morao popustiti. Malo kasnije neuspjeli rat završio je
mirovnim sporazumom.
Očito je da će, unatoč tome što poslovi u Europi napreduju i što će i
dalje napredovati, cijenu humanitarnog djelovanja platiti ta
dvojica pustolova, Solana i Clark. Napad su loše zamislili, još
gore su ga proveli i pokopali su ga negdje između sumnje u
vijetnamizaciju i sigurnosti da se radi o strašnom klanju koje
okreće javno mišljenje protiv Atlantskog saveza, osim kod onih
intelektualaca koje su ratničke vatre privukle dok su još bili
djeca. I gore od toga. SAD je već postigao sve svoje moguće ciljeve.
Možda smo sada na samo minutu i pol od trenutka kad će Clinton početi
oponašati Trumana.
Jedina tvrda kost koju on mora slomiti je general Clark, jer Solana
je, kao što je izjavio Gorbačov, običan servilni dužnosnik imenovan
na to mjesto samo zato što je fleksibilnija marioneta od Nizozemca
Lubbersa. Zato će mu zahvaliti bez ikakvih problema za pružene
usluge, kad jednom bude stavljena zadnja točka na stanje nemilosti
u kojemu se nalazi autoritarni general koji se toliko divi
nasmijanome licu barbarstva", piše Fernando Lopez Agudin.