IT-krize-diplomati IT LA REPUBBLICA 26.IV.DIPLOMACIJA-NE RAT ITALIJALA REPUBBLICA26. IV. 1999.Saveznici protiv volje"(...)Clinton i Jeljcin jučer ujutro su telefonski ponovno razgovarali, i to gotovo dva sata, jako dugo, što nam
govori mnoge stvari.Govori nam da Clinton barem traži nekog 'go betweena', glasnika koji će razbiti nerazumijevanje i koji može ozbiljno razgovarati sa stranama u ratu. Govori nam da je NATO počeo redefinirati i smanjivati svoje ciljeve jer ako bi pobjeda bila samo bezuvjetna predaja, onda nikakva veza ili telefonski razgovor ne bi imali smisla. Govori nam da su Jeljcin i Rusi shvatili da bi upravo oni, nasljednici 'imperija zla', mogli postati oni koji će spasiti jučerašnje neprijatelje, SAD, NATO iz vojne i političke zamke u koju su se zatvorili.(...)Ima dovoljno činjenica koje nas navode na razmišljanje, premda nam još i ne dopuštaju, ta bi riječ bila prekrupna, nadati se. Prva je činjenica telefonski razgovor između Jeljcina i Clintona. Sa strane Bijele Kuće taj je razgovor bio gesta poštovanja prema naciji koja se osjeća uvrijeđenom širenjem NATO-a i odlukom, i
ITALIJA
LA REPUBBLICA
26. IV. 1999.
Saveznici protiv volje
"(...)Clinton i Jeljcin jučer ujutro su telefonski ponovno
razgovarali, i to gotovo dva sata, jako dugo, što nam govori mnoge
stvari.
Govori nam da Clinton barem traži nekog 'go betweena', glasnika
koji će razbiti nerazumijevanje i koji može ozbiljno razgovarati sa
stranama u ratu. Govori nam da je NATO počeo redefinirati i
smanjivati svoje ciljeve jer ako bi pobjeda bila samo bezuvjetna
predaja, onda nikakva veza ili telefonski razgovor ne bi imali
smisla. Govori nam da su Jeljcin i Rusi shvatili da bi upravo oni,
nasljednici 'imperija zla', mogli postati oni koji će spasiti
jučerašnje neprijatelje, SAD, NATO iz vojne i političke zamke u
koju su se zatvorili.(...)
Ima dovoljno činjenica koje nas navode na razmišljanje, premda nam
još i ne dopuštaju, ta bi riječ bila prekrupna, nadati se. Prva je
činjenica telefonski razgovor između Jeljcina i Clintona. Sa
strane Bijele Kuće taj je razgovor bio gesta poštovanja prema
naciji koja se osjeća uvrijeđenom širenjem NATO-a i odlukom, i
dalje više teoretskom nego ostvarivom, o zaprečavanju opskrbe
Srbije sirovinama. No pravi razlog koji je Clintona nagnao da
podigne telefon koji se nekada nazivao 'crvenim' i da produlji
razgovor, potreba je da sazna, da shvati koje su namjere
protivnika, što stoji iza tvrdoglavosti Miloševića, odlučnog da
uništi svoj narod kako bi ga spasio od rasne kontaminacije. Već je
postalo jasno da je iza eskalacije ovoga rata stajala temeljna
uzajamna grješka u procjeni: Milošević je podcijenio Saveznike, a
NATO je podcijenio Miloševića. Černomirdin, Jeljcinov izaslanik,
ići će u Bruxelles da bi saveznicima prenio svoje razgovore u
Beogradu i potom će se vratiti Miloševiću. Razjašnjavanje
uzajamnih namjera premisa je svih pregovora i posredovanja. Nakon
previše brojnih tragikomičnih nezatraženih posjeta Beogradu, u
kojima su se na nesreću neki talijanski političari istakli
neozbiljnošću, Čenomirdinov je dolazak ozbiljna stvar.
Druga činjenica: Kofi Annan je na putu za Moskvu gdje će doći u
četvrtak.(...) Izrazito je važna činjenica, dakle, da se
Ujedinjeni narodi sada pokreću, nakon što su mirovali i bili
odsutni više od mjesec dana, ne stoga što bi UN bio 'dobar', a NATO
'loš', već stoga što su Ujedinjeni narodi uvijek samo zrcalo i
nositelj volje sila koje ih nadziru, što je istina koja prečesto
promiče sentimentalnima koji zazivaju njihovo posredovanje. Ako se
Annan, koji je bilježnik te volje koja dolazi od drugih, sada
pokreće, možemo smatrati da su ga ključne države, Rusija, Kina,
SAD, ovlastile pokušati. Karta UN-a uvijek je posljednja, te je
stoga treba oprezno odigrati.
Treća činjenica. Ova izrazito tužna proslava rođendana NATO-a u
biti je donijela jednu odluku od temeljne važnosti: ništa.
Ratoborni bilteni napisani su kako bi se prikrilo suštinsku
neodlučnost i krhko jedinstvo devetnaest saveznika; istina je da
generali traže više zrakoplova, generali traže više sredstava, već
je raspoređeno 30 tisuća pješaka, no većim su dijelom logistička
potpora, a ne jurišne postrojbe. NATO će gađati civilne ciljeve
viču danas agenti televizijskog rata koji se vodi za 'ratinge', no
tu nema ničeg novog.(...) U suvremenoj državi, kakva je Srbija, sve
je civilno i sve je vojno.
Potrebno je sa strane političkih upravljača, kao i s naše strane,
javnosti i masovnih medija, napraviti napor za emotivnu i
semantičku 'de-eskalaciju', za povratak razumu. Nabacivanje
uzajamnim okrutnostima, ping-pong teškim riječima, fašizam,
genocid, egzodus, agresija, do sada je služilo samo zaoštravanju
rata, razdraživanju i zbunjivanju. Svojim izostankom zaključka,
NATO-ov skup na vrhu bio je, dakle, izvanredan nenamjerni uspjeh.
Nije pogoršao stvari. Na tome sada trebaju raditi tkalci
diplomacije koja je uvijek bila sačinjena od tišine.
Riječ je o tome da se zajedno spasi obraz NATO-u i Srbiji, da se
spasi život kosovskih izbjeglica i nevinih Srba. A Rusi su majstori
u razumijevanju nužde, tako osobeno istočnjačke, da se spasi obraz.
Jedno poslanstvo Kremlja dolazi u Washington da bi od Međunarodnog
monetarnog fonda zatražilo milijarde dolara u zajam. Ako je to
cijena posredovanja koju traži Jeljcin, neka se plati. Spašavanje
Rusije uvijek će biti jeftinije od uništavanja NATO-a", piše
Vittorio Zucconi.