US NY TIMES 26. IV. SAFIRE

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 26. IV. 1999. Devetnaest očeva poraza "Izjave za javnost proturječile su tajnim mislima slavljenika na zlatnoj obljetnici NATO-a obilježenoj ovoga vikenda u Washingtonu", piše William Safire. "Kako to, pitao sam dužnosnike oružanih snaga pune prijezira, da je trebalo više od mjesec dana da se rasporede helikopteri Apache? Zar nitko nije znao da samo niskoleteće letjelice mogu pogoditi srpske ubojice na Kosovu? Koji je vojni tikvan tražio od strateških bombaša Stealth da prelete pola svijeta i natrag da bi izvršili taktičku misiju? Prijezira pun vojni dužnosnik je odgovorio: Vi izgleda mislite da su helikopteri Apache oružje koje može izvući tenkove i spasiti živote izbjeglica na Kosovu. Pogrješno. Mali su helikopteri stvoreni za potporu kopnenih snaga. Izvidnički zrakoplovi daju pilotima zadatke, objasnio je on; piloti jurnu iza neprijateljskih linija, ispaljuju svoje rakete na mete koje mogu vidjeti okom, i zatim brznu natrag u sigurnost. Oni su previše ranjivi da bi lutali okolo tražeći prigodne mete. (...) Ako kopnene snage NATO-a nisu spremne ući, taktički zračni napadi neće omesti Srbe koji sad ulaze u drugi mjesec spaljivanja sela i sustavnog proganjanja nesrpskog stanovništva. Prijeđimo na veću sliku: što je s okupljanjem vojnika u Makedoniji i Mađarskoj, kao i u Albaniji, kako bi se zaprijetilo napadom s tri bojišnice? (...) To je pobjednička strategija, govorili su vojni likovi, no jeste li razgovarali s Mađarima o Vojvodini? Ja jesam. Vojvodina je, poput Kosova, srpska pokrajina, no graniči s Mađarskom i u njoj živi nekoliko stotina tisuća Mađara. Ako NATO napadne iz Mađarske, Milošević bi mogao ugroziti živote tih civila. Iako je Mađarska ushićena što pripada NATO-u, njezini su se diplomati na pitanje o Vojvodini zabrinuli. Oni su rekli da bi savezničke snage trebale udariti snažno, brzo i ne samo na toj bojišnici da dosegnu Beograd i pobijede u ratu između NATO-a i Srba. Upravo sam uporabio glagol koji okupljene saveznice nikad nisu izgovorile: pobijediti. Oprostite, ali pobjeđivanje nije na dnevnom redu. Među devetnaestoricom NATO-a, poraz je možda retoričko siroče, no pobjeda nema oca. Postoji žarka želja da se pronađe kompromis koji prekida progonstva i bombardiranja, vraća dio raseljenih osoba natrag u južno Kosovo te dopušta i NATO-u i Miloševiću da objave pobjedu. Velika laž koja podupire trgovinu već je na mjestu: da je etničko čišćenje uzrokovano bombardiranjem NATO-a, a ne obrnuto; stvaranje milijuna prestravljenih izbjeglica nije ništa gore od savezničke kazne namijenjene da dokonča progone. Proturječno načelo za kompromis jest ono što predlažu Rusi, koji službeno nisu bili ovdje, i ukrajinski promatrači koji su bili. Evo što šifra 'diplomatski uključiti Rusiju' znači: Za Srbiju, pun suverenitet nad Kosovom i popravak štete nanesene bombardiranjem. Za silovane i uništene Kosovare, pravo (no ne poticaj) da se vrate, nenaoružani, pod navodnom zaštitom UN-ovih promatrača koji nose samo oružje o boku i pod vodstvom Rusa. Za NATO, povlačenje srpskih redovitih snaga, no ne i 'policije'. Suđenja za ratne zločine bila bi uravnotežena između manje važnih pripadnika srpskih paravojnih snaga i članova OVK. Diplomati su tu trgovinu neslužbeno maskirali u 'autonomiju za Kosovare'. (...)"