FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

US WT 23. IV. KOJI SU CILJEVI

US-YU-SUMMITI-Diplomacija-Obrana-Ratovi US WT 23. IV. KOJI SU CILJEVI SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON TIMES23. IV. 1999.Kosovski summit"Clintonova se vlada nadala da se proslava pedesete obljetnice saveza neće pretvoriti u kosovski summit. Ipak, nakon mjesec dana bombardiranja Srbije i Kosova, dogodilo se upravo to. A problem obuzdavanja agresije hvalisavoga diktatora u srcu Europe, poput mračne sjene visi nad proslavama.Stoga bi bilo veoma ohrabrujuće kad bi okupljanje 40 čelnika zemalja, 19 iz zemalja članica NATO-a, donijelo nekakvu jasnoću u pogledu naših ciljeva i strategije u kosovskoj kampanji. Zapravo, bilo bi to daleko produktivnije od zdravica i klicanja, sad kad je 600.000 Kosovara prognano. (...)Trenutačno postoji određeno neslaganje između vlada Britanije i Sjedinjenih Država u pogledu našega konačnog cilja vis a vis jugoslavenskoga predsjednika Slobodana Miloševića. Britanski premijer Tony Blair ovoga je tjedna žestoko govorio o prisiljavanju srpskog vođe Slobodana Miloševića da 'siđe s položaja', kao o jednom od krajnjih ciljeva NATO-a. Nema sumnje da bi to mnogo pomoglo, s obzirom da se radi o čovjeku koji je na koncu konca
SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 23. IV. 1999. Kosovski summit "Clintonova se vlada nadala da se proslava pedesete obljetnice saveza neće pretvoriti u kosovski summit. Ipak, nakon mjesec dana bombardiranja Srbije i Kosova, dogodilo se upravo to. A problem obuzdavanja agresije hvalisavoga diktatora u srcu Europe, poput mračne sjene visi nad proslavama. Stoga bi bilo veoma ohrabrujuće kad bi okupljanje 40 čelnika zemalja, 19 iz zemalja članica NATO-a, donijelo nekakvu jasnoću u pogledu naših ciljeva i strategije u kosovskoj kampanji. Zapravo, bilo bi to daleko produktivnije od zdravica i klicanja, sad kad je 600.000 Kosovara prognano. (...) Trenutačno postoji određeno neslaganje između vlada Britanije i Sjedinjenih Država u pogledu našega konačnog cilja vis a vis jugoslavenskoga predsjednika Slobodana Miloševića. Britanski premijer Tony Blair ovoga je tjedna žestoko govorio o prisiljavanju srpskog vođe Slobodana Miloševića da 'siđe s položaja', kao o jednom od krajnjih ciljeva NATO-a. Nema sumnje da bi to mnogo pomoglo, s obzirom da se radi o čovjeku koji je na koncu konca odgovoran za krvave sukobe koji su devedesetih pritisnuli Balkan. Nije trebalo dugo, međutim, a izjavu g. Blaira 'pojasnila' je američka ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright. Ono što je on stvarno mislio reći, objasnila je ona uslužno, bilo je da bi g. Milošević trebao 'popustiti'. Budući da mu je engleski materinski jezik, g. Blair je vjerojatno znao što govori. I bio je u pravu, iako je to cilj koji nije lako postići. U najmanju ruku, s g. Miloševićem bi trebalo postupati kao s međunarodnom parijom što on i jest; ne bismo mu smjeli više slati otmjena diplomatska izaslanstva. Zatim je tu pitanje povratka kosovskih izbjeglica. Velik dio albanskog stanovništva prognan je iz svojih domova; mnogi su ubijeni, silovani, mučeni. Ne treba ni napominjati da bi najbolje bilo da se oni mogu vratiti kućama. Na nesreću, postignuća u Bosni i Hrvatskoj na planu povratka izbjeglica ne ohrabruju. Bit će to golem pothvat, čak i ako se oni budu željeli vratiti kućama nakon što su ih primile druge zemlje, uključujući Sjedinjene Države. To nas vodi pitanju kopnenih snaga koje će biti potrebne da se omogući njihov siguran povratak. G. Blair obilazi Capitol Hill da bi se založio za to, što je posao kojega bi se trebao prihvatiti sam predsjednik Clinton. Trenutačno, zapravo, izgleda prilično kao da je Britanija postala vodeći član NATO saveza. Nakon tjedana poricanja, Clintonova je vlada priznala da je počela proučavati mogućnosti razmještanja vojnika i u 'permisivnoj' i 'nepermisivnoj' okolini, što je zaobilazni način za označavanje razlike između mirotvoraca i borbenih snaga. A činjenica je da ćemo s Apache borbenim helikopterima zapravo razmjestiti kopnene snage, 3.300 vojnika. (...) Prije nego Kongres sljedećega tjedna bude glasovao o uvođenju kopnenih snaga, njegovi članovi moraju od Predsjednika zatražiti polaganje računa o prirodi njegovih planova. Neznatna zračna kampanja protiv Srbije, jadno stanje naše vojne spremnosti i nedostatak promišljenosti u izbjegličkoj krizi trebali bi biti upozorenje. Na nesreću, velike ceremonijalne prigode, poput summita povodom pedesetogodišnjice, nisu idealni za određivanje politike, no g. Milošević nije NATO-u ostavio mnogo izbora", zaključuje uvodničar lista.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙