US IHT 26. IV. PFAFF

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 26. IV. 1999. Balkanski hladni tuš o pitanju savezničkog aktivizma "Zamisao nove i proširene strateške misije NATO-a stavljena je u pokret u Jugoslaviji mjesec dana prije predviđene rasprave o tom pitanju, na savezničkoj proslavi obljetnice održanoj prošloga vikenda u Washingtonu. Iskustvo je uvelike prigušilo oduševljenje savezničkim aktivizmom", piše William Pfaff. "Misije izvan područja saveza radi održavanja svjetskoga reda sada se pojavljuju u drukčijem svjetlu nego kad je ta zamisao stvorena. Washingtonske su vlasti prije proslave pokušavale oživiti polet svojih gostiju predlaganjem nove misije NATO-a, ovaj put mirne, s ciljem 'obnove' Balkana - 'tako da nikad više ne dospijemo u ovaj škripac', prema riječima jednog europskog diplomate. No misli su se bavile ljudskom katastrofom na Balkanu i pitanjima kopnene intervencije kako bi se Slobodana Miloševića spriječilo da pobijedi u ovom ratu. Obnova Balkana morat će pričekati. U svakom je slučaju ponuđen primjer - obnova Bosne - jadan. Međunarodni napori u Bosni počivaju na posve umjetnoj političkoj strukturi koja je sad osuđena na propast. Čak i ako NATO pobijedi u ratu protiv Srbije, 'federacija' republike srpske s Muslimanima i Hrvatima iz Bosne neće potrajati. Možda neće trajati čak ni do kraja rata. Iskustvo posljednjih nekoliko tjedana pokazalo je opasnosti i teškoće koje nosi uloga međunarodnoga čuvara reda i potkopalo tvrdnju NATO-a da je kadar dobro igrati tu ulogu. Savez se dosad pokazao nesposobnim da vodi onu vrst rata koju vodi Miloševićeva Jugoslavija. Saveznička vrsta rata, u zraku, kadra je Srbiju sravniti sa zemljom, no NATO je loše prilagođen neapokaliptičnom načinu ratovanja. Dosad je NATO automatski smatran svemoćnim i držalo se da članstvo u savezu donosi gotovo potpunu sigurnost. Sad su nove članice koje su se okupile u Washingtonu shvatile da su preuzele dužnosti koje bi se, posebno za Mađarsku, mogle pokazati opasnima. One su stekle neočekivanog neprijatelja, Srbiju, kao i rusko neprijateljstvo. Glavna sporna pitanja u vezi s novom strateškom zamisli NATO-a bila su: Prikladnost i zakonitost intervencija izvan područja NATO-a. Uputnost mijenjanja značaja misije NATO-a u smjeru proliferacije oružja masovnog uništenja, terorizma, trgovine oružjem i organiziranog kriminala. Zakonitost savezničkih intervencija bez odobrenja UN-a. Europsko-američki odnosi unutar saveza, odnosno stvaranje autonomnog europskog 'stupa' i promjene u zapovjedničkom ustroju u korist Europe. Posljednje je pitanje najvažnije jer na svoj način obuhvaća sva ostala. Washington želi proširenje članstva, područja djelovanja i misije NATO-a, no europske su članice podijeljene o svim tim pitanjima. U europskom javnom mišljenju i u većini europskih vladinih krugova, također, postoji negodovanje zbog američke 'hegemonije' i pritisaka. U Washingtonu pak postoje otvorene kritike na 'besplatno ukrcavanje' i niske obrambene proračune saveznica. Jugoslavenski će rat povećati europsku vojnu potrošnju, bez obzira na ishod. Druga strana europskog kritiziranja Washingtona jest bolno prepoznavanje koliko je Europa slaba, koliko ovisi o Americi u rješavaju svojih problema, koliko je ranjiva na uvlačenje u neželjene probleme. Još jedna pouka iz Europe govori o neprikladnosti savezničke akcije. To se izravno odnosi na europsku ambiciju uspostavljanja sigurnosnog i vanjskopolitičkog 'identiteta'. Devetnaest zemalja NATO-a moralo je odobriti svaki korak u jugoslavenskom ratu. Svaka je zemlja imala pravo (koje je Francuska katkad iskoristila, na velike muke Washingtona) da stavi veto na bombaške mete, proširenje rata i naftni embargo na Srbiju. To je istaklo vrline 'koalicije voljnih' u provedbi vanjske i strateške politike. To je jedini način na koji će EU imati takvu politiku - ako će ju ikad imati. Proširenje i preusmjeravanje NATO-a smatraju se u Washingtonu dijelom poželjne ako ne neizbježne političke 'globalizacije', koja nadopunjuje gospodarsku globalizaciju prethodnih nekoliko godina, u oba slučaja nadahnutu Amerikom i pod njezinim vodstvom. Nova strateška zamisao nije plan koji danas ima mnogo potpore izvan Sjedinjenih Država, a u Sjedinjenim Državama danas možda ima manje potpore nego prije početka bombardiranja. Vanjski su se poslovi na velika vrata vratili u američku izbornu kampanju. Tko će biti izabran za novoga američkog predsjednika, moglo bi biti odlučeno na Kosovu."