VOA 21. IV. SUVR.RATNA PROPAGANDA

GLAS AMERIKE - VOA 21. IV. 1999. Jezik suvremene ratne propagande - poput antiseptika. Prilog Bojana Klime. "Sukob na Balkanu ne vodi se jedino u jugoslavenskom zračnom prostoru i na kopnu, nego i u eteru i na tiskovnim konferencijama u stožeru NATO saveza. NATO savez tvrdi da je znatno umanjio sposobnost beogradskog režima da provodi etničko čišćenje. Međutim, jugoslavenska propagandna mašina nije utihnula. Vidi se to i iz izjava beogradskih dužnosnika, čestih gostiju zapadnih medija. U njima oni opetovano tvrde da je izbjegličku krizu u Albaniji i Makedoniji uzrokovala, kako kažu, agresija NATO saveza, a ne srbijanske snage. Britanski publicist Philip Knightley stručnjak je za ratnu propagandu. Nedavno mu je objavljena knjiga naslovljena 'Prva žrtva', po poslovici prema kojoj je 'u slučaju izbijanja rata prva žrtva istina'. Gospodin Knightley kaže da su zaraćene strane od pamtivijeka nastojale manipulirati istinom, kako bi osigurale potporu javnosti. = Važno je imati javnu potporu jer kaže se da se vojska bori onako kako narod misli. I zbog toga ako vojnik misli da ga sunarodnjaci ne podupiru, on neće dobro obavljati svoj posao, za razliku od vojnika koji smatra da se bori za pravedan cilj, drži Philip Knightley. Medijska manipulacija istinom postaje sve savršenija, pogotovo kao posljedica modernizacije rata. = Jezik rata postaje poput antiseptika, kaže gospodin Knightley. Termin popratna šteta zvuči mnogo bolje od termina civilne žrtve. Tu su i drugi termini - apsolutna preciznost ili laserom navođeni projektili. Sve je to tehnologija novoga doba. Pa onda, kad se govori o jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću, sve se češće kaže samo Milošević, umjesto 'gospodin Milošević' ili 'predsjednik Milošević'. Radi se o demonizaciji protivnika, staroj koliko je stara i ratna propaganda. Javno je mnijenje najlakše mobilizirati ako neprijatelja proglasite nečovjekom, objašnjava gospodin Knightley. Tu je i cenzura. U Beogradu, za razliku od sjedišta NATO saveza, ne održavaju se redovite tiskovne konferencije. Srbijanski su mediji strogo kontrolirani, a malobrojnim stranim novinarima ograničeno je kretanje. Mnogima od njih vlasti i otvoreno otežavaju posao, a one koji im najviše smetaju - protjeruju iz zemlje. Beogradske su vlasti odmah početkom sukoba zabranile rad neovisne radio-postaje B-92. Britanska je vlada pomogla djelatnicima ove radio postaje da svoje programe objavljuju na elektronskoj mreži internet. Philip Knightly kaže da ratna propaganda uspijeva upravo zbog toga što su jugoslavenske vlasti s uspjehom utišale gotovo sve neovisne medije. Primjerice, jedan britanski novinar nedavno je - prilično razočarano - napisao da je došao u posjed jedne od najvrjednijih informacija o kosovskom sukobu. Nije ju dobio prateći tiskovne konferencije NATO saveza ili gledajući beogradski televizijski dnevnik. Britanski je novinar informaciju dobio gledajući video snimku žrtava pokolja, kojega su u jednom kosovskom selu počinile srbijanske snage sigurnosti. Ironija je u tome što video snimku nije snimio neki novinar već jedan Albanac, jedan od rijetkih preživjelih tog pokolja koji je želio da svijet vidi što se događa na Kosovu. (VOA)