IT LA REPUBBLICA 4.IV.-NADNACIONALNO I SUVERENITET

ITALIJA LA REPUBBLICA 4. IV. 1999. Drukčija Europa "Nakon ovih bi bomba trebala nastati jedna drukčija Europa. Vjerovali smo da je rat pred vratima petnaestorice, no, međutim, uvidjeli smo da u cijelosti prolazi kroz njih i pokazuje nove dimenzije. Rat ponajprije kaže da je izvorno pravosudno shvaćanje Unije, ono o naddržavnosti, jedino moguće shvaćanje za ostvarivanje mira u Europi. Te su bombe proistekle zapravo iz same ideje nacionalne države, s potpunim suverenitetom unutar vlastitih granica, s pravom na 'život ili smrt' svojih 'podložnika'. Ta ideja više nema legitimnosti. Rat postavlja i pitanje same zemljopisne strukture Europe, koja se pokazala previše uskom da bi se mogao zamisliti neki sukob na Kontinentu koji ne bi upleo i cijelu Uniju, bez mogućih utočišta. Rat na kraju otkriva gospodarsku slabost Unije, s obzirom na to da tržišta uočavaju političku krhkost i pogađaju joj njezin najdublji identitet smanjujući vrijednost euru, zajedničkoj valuti. Na taj način rat i njegove nužnosti pokazuju nam kako je već prevladano, i prije nego se ostvarilo, i samo europsko jedinstvo u vanjskoj politici i obrani. Uvidjelo se zapravo da će, i kada se to jedinstvo provodi institucionalno, uvijek postojati neriješen problem sigurnosti u Uniji, koju riziku izlažu europski građanski ratovi(...). Postoji dakle, nužnost, da uz institucionalni prostor Unije petnaestorice (koja će se s naporom proširiti sljedećih godina) postoji i širi politički prostor, civilna granica koja bi obuhvatila i Balkan, Ukrajinu, Tursku i, u novom obliku partnershipa, samu Rusiju.(...) Do toga se ne može doći šireći vojne saveze, niti slijedeći potrebne duge rokove institucionalnog širenja, već utvrđujući uređenje zajedničkih europskih konstitucionalnih načela, zajedničkih Uniji i 'drugoj' Europi. Po cijelom se kontinentu treba proširiti ('od Atlantika do Urala', kako je kazivao De Gaulle) duh uključivanja koji je pokretao Uniju u njezinoj uspješnoj povijesti. Treba ponovno postići, vjerojatno onom sveeuropskom konferencijom o kojoj je govorio budući predsjednik odbora Unije, uvjerenje u mogućnosti i pogodnostima puta prema kontinentalnom ujedinjavanju. Institucionalne tehnike koncentričnih krugova, jačih suradnji, promjenjivih geometrija, koje je Unija već iskušala, moraju se ponovno uzeti i ponovno prilagoditi političkom i pravnom nacrtu koji bi se podudarao sa zemljopisnim perimetrom Europe, bez, već nepodnošljivih, isključivanja.(...) Velike tragedije prevladavaju se isto toliko velikim tragedijama. Zamisao stvaranja sveeuropskog institucionalnog okvira, upravljanog novim međunarodnim pravom, koje sve više postaje zajedničko ustavno pravo među državama, zamisao je koja, kao što je već sudbina dobre politike, može dospjeti tamo gdje je razvidna neplodnost i nemoć oružja. Opravdana i odmjerena uporaba sile, pa i protiv okrutnosti i nečovječnosti, nikada nije samo sebi svrhom. Ne uspijeva se vidjeti drugi konačan miran sklop, osim onog koji bi imao smisao i duh te nove Europe, one Europske unije i Vijeća Europe, povezane u jednoj konfederalnoj perspektivi: koja bi postala narodnom i vjerodostojnom tamo gdje sada vladaju mračni nacionalizmi", piše Andrea Manzella.