NJEM FR-RAT I ISTINA-17. IV.

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 17. IV. 1999. Rat i istina "Istina je uvijek ugroženo dobro. Za izbijanja rata postaje prvom žrtvom. Tako i na Kosovu. Informacijski kanali su začepljeni, novinari spriječeni ili istjerani. Vlada cenzura. Televizijske slike čija emotivna snaga može voditi u ratu, postaju manipulativno oružje koje tako jako određuje tijek rata kao i bombe i granate. Vojno utemeljeno potajno sitničarenje u otvorenim, informacija gladnim društvima, proizvodi nesporazume i nepovjerenje. A propaganda, taj bastard laži i izostavljanja, ori, zavodi i budi mračna sjećanja. U Europi je rat unatoč svim nadama, svim kalkulacijama o brzom pohodu oružjem na srpske agresore na Kosovu. Rat je i on sve više vlada našim životima. Još dajemo samo materijalne žrtve, ali spoznaja da vojna logika upravlja političkim konvojem i da su mirovni planovi zapeli, svakim novim danom rata dobiva hranu. Umiruje koliko se zapadne demokracije - nevoljko ušle u rat kako bi branile humanitarna prava dva milijuna kosovskih Albanaca - protiv represivnog režima u Beogradu bore s prisilnim djelovanjem i obrazloženjima. No problematično je glede oštrine koju rat zahtijeva. Pri tom nisu sve pogrješke izrasle na vlastitom smeću. Strukturni nedostatak demokracije, otvorenog društva s vladom koja mora odgovarati parlamentu i javnosti, očit je prema represivnom režimu. Vlastite vrijednosti zabranjuju beskrupuloznost i bezobzirnost koje je Milošević dao svojim postrojbama i pljačkaškim bandama kao ratni naputak. Stoga svaka NATO-va bomba koja je pogreškom pala na civile, s pravom izaziva pravu raspravu u zemljama NATO-a, koja bi mogla uništiti potporu ratu na Kosovu. Pritom nesretnim pilotima nitko ne može predbaciti da su namjerno gađali civile. A upravo to rade srpske postrojbe i bande svakoga dana. Njihov ratni cilj je ubiti i prognati albanske civile. Dokaz za tu tvrdnju daju stotine tisuća izbjeglica. Kamere su brzo tu kako bi snimile žrtve NATO-vih bombardera, jer Milošević dakako zna kakvo je djelovanje slika na Zapadu. A ono je to veće što više zapadni političari izvješćuju namjerno ili nemarno. Namjerno, jer se okrivljavanje refleksno prihvaća po geslu: te poginule može samo protivnik imati na savjesti. Nemarno ako javnost ostavljaju u uvjerenju da se radi o 'dobrom' ratu u kojem naši napadi pogađaju samo 'zle', među koje ne pripadaju žrtve srpskog ratovanja a naravno ni mi. No ne postoji 'dobar' rat niti rat bez žrtava. Ionako graniči s čudom što NATO do sada nije javio o poginulim vojnicima. Taj se rat vodi zbog humanitarnih ciljeva a svakodnevno rastu dvojbe može li ga se dobiti uloženim sredstvima ili samo povećava patnju ljudi koje treba štititi. Taj rat poput svakoga rata zahtijeva žrtve, i to osobito među civilima. Budući da je tomu tako i budući da srpska vojska beskrupulozno zlorabi civile kako bi zaštitila svoje oružje, izbor ciljeva i mogućnosti djelovanja savezničkih zračnih snaga sve su manje. Na pitanja koja proizlaze iz tih činjenica moraju dati odgovore naši političari i vojnici. Trijezne, koji po mogućnosti sadrže gorke istine. Nikakvu retoriku koja bi kao opravdanje povukla ultimativni užas poput genocida ili koncentracijskih logora i time razbuktala emocije. Pa makar se ne mogu dokazati. I ne - to treba jasno reći - brbljanja u talkshowu. Odgovorni političari - ministri kao i oporbeni vođe - morali bi se poslužiti svojim iskušanim mogućnostima informiranja kad izvješćuju o ozbiljnom slučaju kakav imamo. Brbljanja stručnjaka o ratu na televiziji koja kobno podsjećaju na razgovore u gostionicama, jednostavno su neukusna. Na posljetku imamo i drugih problema osim idućeg kola savezne lige. Rat, čak i ako se može opravdati, čak ako je neizbježan, najgori je instrument politike, jer ona time manje ili više daje ostavku. Kao što zbog toga moramo ustrajati da politika što je moguće brže opet prevlada, moramo ustrajati na pravim informacijama. To vrijedi i za sadržaj i za oblik. Jer ako rat proguta istinu, progutat će i vrijednosti zbog kojih se teška srca vodi" - piše Jochen Siemens.