IT AVVENIRE 18.IV. INTERVIEW CARACCIOLO

ITALIJA AVVENIRE 18. IV. 1999. Caracciolo: 'U igri je opstanak NATO-a' "Čak i Šveđanin Carl Bildt, bivši posrednik u Bosni, već traži kopnenu intervenciju. Ta je tema u središtu brojnih izjava zapadnjačkih vojnih dužnosnika i političara. Lucia Caracciola, direktora 'LiMes-a'(tal. geopolitički časopis), pitam: - Čini se da u NATO-u postoje dvije skupine: ona koja zahtijeva kopnenu invaziju i ona koju je ne želi. Jesu li to dvije prepoznatljive skupine? Primjerice, vojnici protiv političara? = Nisu. Uvijek je to problem političkoga računa; računa koji je objektivno složen i koji zato izaziva podjele. General George Joulwan, bivši vrhovni zapovjednik NATO-a u Bosni, kazao je da je 'a priori isključivanje kopnenog napada bilo dar Miloševiću': i ima pravo jer, s vojnoga gledišta, kad se započinje sukob, ne treba se protivniku dati do znanja da se, načelno, odustaje od jednog ofenzivnog instrumenta, makar to bila i atomska bomba. No ako se pokušaju ocijeniti političke posljedice kopnenog napada, vraća se pitanje: može li NATO uistinu primijeniti taj instrument? Ne govorim samo o mogućnosti gubitaka. Govorim o činjenici da neki od saveznika imaju unutarnjih političkih teškoća za njegovo prihvaćanje. Radi toga ga je jučer isključio D'Alema. Danas ga je isključio Blair. - Dakle? = Dakle, nastavit će se sa zračnim napadima. Osim ako se ne stvori takva situacija da nas 'uvuče' u kopneni napad. No u tom je slučaju jasno da bi se u igri našlo samo postojanje NATO-a. - Milošević čini se upravo na to ide: čini mi se da granatirajući Albaniju nastoji tu zemlju uvući (i postrojbe NATO-a koje se ondje nalaze) u kopneni sukob. = Milošević, kao strateškim nacrtom, ide za time da proširi sukob: ne samo na Albaniju nego i na Crnu Goru, Makedoniju, Bosnu. No, treba vidjeti ima li uistinu sredstava da to i učini. Ja vjerujem da nema. - No do kada će se moći nastavljati s bombardiranjem? = Sve dok se bude nastavljala deportacija Kosovara. Nakon toga, kad Kosovo bude potpuno ispražnjeno, trebat će naći drugi razlog za zračne napade. Uz nadu da su oni dovoljni da izazovu slom srpskog društva ili državni udar protiv Miloševića. To je teško ostvariva pretpostavka, jer onoga tko bi to učinio Srbi bi smatrali kvislingom. No s bombama će se nastaviti još dugo. (...) - Znači da ćemo se naviknuti na bombardiranja Srbije? = U Italiji nećemo. Previše smo izloženi, previše smo blizu. To izvanredno stanje brzo će se vidjeti u našem novčaniku: recesija se pogoršava, jadranski turizam pretrpjet će znatne štete, zatvorene zračne luke... - A pacifizam će opet postati glasniji. = Upravo je to naš problem. Jer istina je da nam ovaj rat šteti, nama Talijanima više no drugima, šteti našim specifičnim interesima. No moramo 'ostati' u ovom ratu poradi višeg interesa: spašavanja NATO-a. - Je li NATO potrebno spašavati? = Milošević na to cilja, i to je kazao Cossutti: ovo će biti grobnica NATO-a. Mimo toga što će ovaj rat, bez obzira kako on tekao, biti grobnica njegove Jugoslavije, istina je da će, ako NATO na Balkanu pretrpi poraz ili se nađe u škripcu, posljedice biti nezamislive. Kao što nestanak Varšavskog pakta nije doveo do 'mira' na njegovu području, tako bi i raskid u NATO-u izazvao nestabilnost u Europi, izolacionizam i nepovjerenje u europske saveznike u SAD-u. Za Italiju bi to bilo još teže jer smo našu obranu potpuno povjerili saveznicima. Prijelaz s NATO-a na integriranu europsku obranu je parola: upravo je ova kriza pokazala da ne postoji Europa-država, Europa kakva je potrebna. Mi, Talijani, morat ćemo prilično skupo platiti našu obranu. Stoga je nama od temeljne važnosti pomoći SAD-u i spasiti NATO. I pomoći SAD-u da spasi sebe, sada kad se izložio riziku koji je mogao izbjeći. - Toliko ste pesimistični? Ali Srbi nisu nikada pobijedili protiv jedne regularne vojske! Bili su dobri u ubijanju starica, ali u krajini 1994. pobjegli su pred Hrvatima! = No sada perspektiva gubitka domovine može od njih učiniti odlične borce. A kopneni napad neizbježno predviđa i scenarij s gerilom i atentatima. Osim ako se NATO ne upusti u kampanju uništavanja. U teoriji za to ima snage. No, tek za početak, ta bi kampanja trebala poći iz Hrvatske ili Mađarske, gdje se otvara nizina prema Beograda. No kolateralne političke cijene bile bi toliko visoke da tu pretpostavku čine nerealnom. Barem zasad." Razgovor je vodio Maurizio Blondet.