FR LE MONDE 28.3..RAZGOVOR S RUPNIKOM

FRANCUSKA LE MONDE 28. III. 1999. 'Milošević u biti zna da je izgubio Kosovo' Alain Debove i Denis Hautin-Guiraut razgovarali su s Jacquesom Rupnikom, direktorom za istraživanje u Državnom institutu za političke znanosti: " - Može li rat potrajati? = Ne razumijem kako bi se mogla slaviti obljetnica NATO-a predviđena za mjesec dana, bude li Slobodan Milošević pobjednik. No ima jedna pretpostavka koja se rijetko spominje i u koju ja vjerujem. A ta je da Slobodan Milošević svakako znade da je izgubio Kosovo. No prepustiti ga za pregovaračkim stolom jako je teško. Pošto je jeftino prodao Srbe iz krajine i iz Bosne, napustiti Kosovo, 'povijesnu kolijevku', bilo bi previše. No napustiti ga nakon junačkog sukoba s čitavim svijetom - sam protiv svih - izgleda prihvatljivije. - Kako ocjenjujete vlast Slobodana Miloševića? = Milošević je stavio na kocku dva uloga koja se nadopunjuju: Srbiju i jugoslavensku federaciju. Bio je predsjednik Srbije, zatim je nakon isteka mandata postao predsjednik federacije. Na razini Srbije, savez počiva na Socijalističkoj stranci (bivši komunisti) koje je bio vođa. Kao i na stranci njegove supruge, Socijalističkoj ljevici (JUL) koja je dosta čudna stranka: sklonija je izvornom komunizmu od Socijalističke stranke, ona je naslaga jugoslavenske ljevice, intelektualaca i mladih poduzetnika koji znaju da je za vođenje poslova bolje biti na toj strani. Tu su i vojnici koji su istodobno pristaše komunističke i jugoslavenske ideje. Socijalističku stranku i JUL nadzire jedna obitelj. Osim njih, tu su još dva saveznika: na razini Srbije Radikalna stranka Vojislava Šešelja, ultranacionalistička, koja se otvoreno zauzima za etničko čišćenje, a prošla je obuku tijekom rata u Hrvatskoj i Bosni. Drugi, noviji saveznik na federalnoj razini je Vuk Drašković, jedan od trojice vođa saveza Zajedno, simbola demokratske oporbe tijekom prosvjeda, uglavnom studentskih, protiv Miloševića koji su se dogodili prije dvije godine. Prosvjednici su tada uspoređivali Miloševića sa Sadamom Huseinom i tražili njegovu ostavku. Savez nije trajao dugo, raspao se zbog osobnih težnja Vuka Draškovića. (...) - Mislite li da će Slobodan Milošević popustiti pred NATO-ovim napadima? = On ne popušta jer se svojevoljno doveo u takvo stanje, kao da je tražio takav ispad kako bi ujedinio ljude oko sebe. On je računao da će bombardiranjem okupiti narod oko sebe, i to se upravo i događa. U oporbi, neki mu odobravaju, drugi šute. No Slobodan Milošević je odmah u početku bio siguran da Zapad neće rasporediti kopnene snage. Znajući da će meta biti samo vojni objekti, misli da njegova vlast nije ugrožena. Sve to može biti tako u prvoj fazi obrambenog refleksa. No moguće je također da, ovisno o trajanju i naravi bombardiranja, u samoj vojsci gubici budu veći. Ako ona bude uništena i pretrpi veće gubitke u ljudstvu, moguće je da će jedan dio vojske reći: 'Sada je dosta'. Tada bi se Slobodan Milošević mogao naći u teškim prilikama. Bila bi riječ o vrlo teškom i opasnom scenariju na unutarnjem planu, ne samo za predsjednika SRJ, već i za čitavu Srbiju. I to u smislu građanskog rata, jer on ima svoje osobne čuvare. No ima kod Miloševića i jedna strana koja je daleko od racionalnog razmišljanja, neka vrsta ispada čovjeka kojemu su oba roditelja počinila samoubojstvo. Ne treba zaboraviti taj samoubilački nagon: 'Ako moram poginuti, neka svi poginu samnom.' - Kakvom vidite kosovsku budućnost? = Što dulje taj sukob traje, sve je neprihvatljivija zamisao o Kosovu unutar Jugoslavije. Prvo, za Albance, ali i zato što na Kosovu više neće biti Srba. Kad se govori o protjerivanju civilnog pučanstva, riječ je svakako uglavnom o Albancima. No ono što se često zaboravlja, jest da i Srbi napušaju pokrajinu i da nemaju povjerenja u Slobodana Miloševića. Trideset ih je tisuća napustilo Kosovo, a tomu je pomalo pridonijela politika Slobodana Miloševića. Imat ćemo 'etnički homogeno' Kosovo gdje je sasvim nemoguće da političko čelništvo Albanaca smatra Kosovo sastavnim dijelom Srbije. Jedina je nada federalni sustav i demokratske promjene u Beogradu. No neće biti ni Kosova unutar jugoslavenskih granica bez demokratskih promjena u Beogradu. No u ovome času svjedoci smo suprotnih događaja. Jugoslavija se rasprskava, a demokracija - ili ono što je od nje ostalo - na putu je da nestane, zahvaljujući mjerama Slobodana Miloševića prema glasilima i bilo kakvom obliku oporbe. Sve to ne daje puno nade."