PARIZ, 4. ožujka (Hina/AFP) - Prije 46 godina, 6. ožujka 1953. svijet je obišla vijest da je umro sovjetski diktator Josif Visarionovič Džugašvili Staljin.
PARIZ, 4. ožujka (Hina/AFP) - Prije 46 godina, 6. ožujka 1953.
svijet je obišla vijest da je umro sovjetski diktator Josif
Visarionovič Džugašvili Staljin.#L#
Prema službenim izvorima smrt je nastupila 5. ožujka u 21.50 sati.
"Nadam se da ulazimo u novo povijesno razdoblje koje će donijeti
slobodu ruskom narodu, prvoj žrtvi totalitarne komunističke
diktature", izjavio je tada u New Yorku Aleksandar Kerenski, koji
je, dok je bio na dužnosti predsjednika privremene ruske vlade,
oslobodio Staljina 1917. godine.
Međutim, velika većina građana bivšeg Sovjetskog Saveza bila je
uzdrmana viješću o smrti Josifa Visarionoviča Džugašvilia Staljina
(čelični čovjek). Veliki dio njih nije vjerovao u monstruozne
zločine koje je počinio sin gruzijskog postolara i Lenjinov kolega.
Za sovjetski narod on je predstavljao čovjeka koji je pobijedio u
"velikom domovinskom ratu" nacističku Njemačku.
Ubrzo su se proširile glasine da je Staljin ubijen. Ruska je
povijest puna slučajave da vođe nisu umirale prirodnim putem tako
da ljudi nisu mogli vjerovati da je on umro prirodnom smrću.
Povrh toga, nekoliko mjeseci prije smrti diktatora uhićen je njegov
osobni tajnik Aleksandar Proskrebičev, koji je tu dužnost obnašao
25 godina, i ubijen je šef njegova osiguranja pukovnik Nikolaj
Vlasik - također 25 godina na tom poslu. Ti su događaji dodatno
pojačali ozračje paranoje čije je temelje postavio staljinistički
teror.
Međutim, prava smrt Staljina - politička - nastupila je tri godine
kasnije na 20-om kongresu Komunističke partije Sovjetskog Saveza
kada je Nikita Hruščov iznio zaprepašćujuća otkrića i posmrtno ga
optužio za zločine protiv KP-a i za stvaranje "kulta ličnosti".
Prestravljeni delegati, a zatim i cijeli svijet otkrili su veličinu
katastrofe.
Staljin, koji je naslijedio Lenjina 1924., odlučio je nadoknaditi u
10 godina "sto godina zaostatka SSSR-a za razvijenim zemljama".
Kolektivizaciju u poljoprivredi provodio je nesmiljenom žestinom
fizički eliminirajući ili izgladnjujući najmanje pet milijuna
seljaka.
Stvaranje državne industrije također je provedeno nasilnim putem.
Ako ciljevi Gosplana, na kojem je radilo pola milijuna dužnosnika,
nisu bili provedeni, kazne su bile drastične i išle su do smrtne
presude. Gulag se punio ljudima koji su se protivili takvim
metodama.
Od 1934. do 1938. bilo je vrijeme velikih čistki koje su najviše
pogodile obične ljude u Sovjetskom Savezu, iako su dugo vremena
povjesničari bilježili samo likvidacije unutar Komunističke
partije i Crvene armije. Tridesetpet tisuća časnika, od njih ukupno
70 tisuća, je likvidirano.
Drugi svjetski rat i sovjetski heroizam omogućili su Staljinu,
"najistaknutijem mediokritetu partije", kako ga je nazvao Trocki,
da ponovno zasja u svoj svojoj veličini. SSSR je osnažio svoj
položaj u svijetu, a Staljin postaje jači nego ikada.
Međutim, Staljin je, smatrajući da je svugdje okružen urotnicima,
ubrzo nakon rata nastavio ubijati svoje izmišljene ili stvarne
neprijatelje.
Paradoksalno je to što taj čovjek koji je terorizirao desetke
milijuna stanovnika nije bio u stanju kontrolirati buran ljubavni
život svoje kćeri Svjetlane i sklonost alkoholu svog sina.
(Hina) kga sv