US IHT 2. III. HUSARSKA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 2. III. 1999. Milošević, mudar diktator, zasad neometano plovi "Sve se odvija prema planovima i željama Slobodana Miloševića", smatra Anna Husarska. "Na bojišnici kosovskih pregovora, njegovi izaslanici u Rambouilletu dali su male ustupke, ali i dalje odbijaju dopustiti inozemnim vojnicima upletanje u jugoslavenske probleme. To oštro stajalište moglo im se osvetiti, da nije bilo pomoći kosovskih Albanaca. Njihovo uporno odbijanje da potpišu ono što su im međunarodni posrednici predložili zapravo je izbrisalo prijetnju savezničkim zračnim napadima na Srbiju. (...) Ili je možda Milošević želio zračne napade? Oni su mogli ojačati njegovu ulogu slavenskog Davida koji prkosi imperijalističkom Golijatu. Ostali su Miloševićevi uspjesi bili više ograničeni na domaći plan. Zapad ih je lako previdio iako su važni jer je, kao što svaki diktator s Istoka i Zapada zna, iskorjenjivanje demokratske mladice uvjet za čvrstu vlast. Najlakši je posao bio iskorijeniti moguće odmetništvo u uniformiranim redovima. Jednim potezom pera, prošlog je listopada otpušten čelnik državne sigurnosti Jovica Stanišić, a u studenom je smijenjen načelnik glavnog stožera jugoslavenskih oružanih snaga, general Momčilo Perišić. Studenti i profesori, posebno na beogradskom sveučilištu, bili su stalna smetnja od 1992., a posebno nakon uličnih prosvjeda, zimi 1996-1997. Ti ljudi predstavljaju mogući rasadnik buduće oporbe. No, kad se ultradesničar Vojislav Šešelj iz radikalne stranke prošloga proljeća priključio koaliciji Miloševićeve obitelji kao zamjenik premijera, on se pobrinuo za brzo uspostavljanje reda. Zakon o visokom obrazovanju, prihvaćen u svibnju, pretvorio je sveučilišta u državne ustanove i tako stao na kraj njihovoj opasnoj autonomiji. Točno je da su filološki, pravni i elektrotehnički fakulteti u Beogradu prosvjedovali, i da su objavljeni štrajkovi. Milošević je popustio u manje važnim pitanjima, umirio usijane glave, i sada je sve mirno na obrazovnoj bojišnici. On nije morao slijediti primjer burmanskih diktatora, koji su jednostavno zatvorili sveučilišta - slijedeći logiku po kojoj bez studenata nema ni studentskih prosvjeda. Miloševiću je veći problem predstavljao nekontrolirani protok informacija i mišljenja. Novinari tiskovnih i elektronskih medija zabadali su nos u njegovo upravljanje, izvješćujući o tako neukusnim stvarima poput pokola u Bosni ili na Kosovu, raspravljajući o mutnim pojmovima poput ljudskih prava i iskorištavajući velikodušno ponašanje jugoslavenske policije. Za vrijeme prosvjeda od prije dvije godine, Radio B92, primjerice, zbilja je pretjerao. Njegov direktor Veran Matić ohrabrio je druge, i uskoro su građani poželjeli necenzurirane vijesti. To se nije moglo tolerirati. Još se jednom Šešelj pokazao korisnim. U listopadu, koristeći kao izliku prijetnju zračnim napadima NATO-a, on je postigao da poslušni paralament prihvati još jedan zakon, a tisak je bio ukroćen. Samo poslušni mediji djeluju slobodno. Drugi u hipu mogu doživjeti napade. Policija je poslana da podbode novine. Neke su zatvorene (poput 'Naše Borbe'). Druge su se morale okrenuti tiskarama u Hrvatskoj ('Evropljanin') ili Crnoj Gori ('Dnevni Telegraf'). Radijskim i televizijskim postajama zabranjeno je prenositi inozemni materijal i opterećeni su visokim porezima., Treći i, na sreću, posljednji snažan element koji je odvajao Miloševića od potpune moći bila je politička oporba. Koalicija 'Zajedno', stvorena tijekom uličnih prosvjeda iz 1996-1997., bila je dovoljno susretljiva da se sama slomi. No, Milan Panić, bivši savezni premijer i Miloševićev protivnik s izbora iz 1992., ponovno je izronio kao čelnik druge oporbene koalicije, pod imenom Savez za promjenu. Kao bogati poduzetnik s američkom putovnicom, činilo se da je Panić nedodirljiv. To se nije pokazalo točnim. Njegova tvrtka ICN Jugoslavija, sestrinska kompanija kalifornijske ICN Pharmaceuticals, doživjela je nacionaliziranje i poništenje privatizacije. Sad je Panić uložio tužbu i želi preseliti svoju tvrtku u Crnu Goru. Zaposlen pravnim poslovima, ostat će na sigurnoj udaljenosti od političkih igara. Građani, Miloševićevi podanici, polako zaboravljaju okus slobode, a svijet to promatra u tišini."