YU-NATO-KOSOVO-INTERVENCIJA-Organizacije/savezi-Obrana-Ratovi NJ 22.III.DIE WELT:NATO MORA INTERVENIRATI NJEMAČKADIE WELT22. III. 1999.Čežnja za bombama"Svijet još uvijek čeka. Čeka NATO-ove bombe, koje bi napokon trebale prekinuti
Miloševićeva nedjela na Kosovu. No, čekanje je izgubilo svaki smisao. Izrečeno je previše ultimatuma i praznih zadnjih prijetnji, srpski je diktator prečesto uprezao Zapad u kola vlastitih interesa, a Zapad je prebrzo i bez prave nužde dopuštao Beogradu da mu preotme inicijativu.Političari i publicisti upućuju ovih dana na adresu NATO-a upozorenja, pouke i zahtjeve. Zapadni savez ni u kom slučaju ne smije više oklijevati s vojnim udarom ako ne želi zauvijek proigrati svoju vjerodostojnost, ističu oni. No, zapadni savez suočava se na Kosovu s možda najdalekosežnijom dilemom u svojoj povijesti. Štogod učinio - čini se da može samo postupiti pogrešno. Bude li i dalje oklijevao s intervencijom, beogradska vojna sila potpuno će pregaziti Kosovo, sravniti sa zemljom kosovska sela, poubijati ili protjerati ljude, a Europom će se razliti novi val izbjeglica.S druge strane, NATO ne može Miloševiću učiniti veću uslugu od vojne
NJEMAČKA
DIE WELT
22. III. 1999.
Čežnja za bombama
"Svijet još uvijek čeka. Čeka NATO-ove bombe, koje bi napokon
trebale prekinuti Miloševićeva nedjela na Kosovu. No, čekanje je
izgubilo svaki smisao. Izrečeno je previše ultimatuma i praznih
zadnjih prijetnji, srpski je diktator prečesto uprezao Zapad u kola
vlastitih interesa, a Zapad je prebrzo i bez prave nužde dopuštao
Beogradu da mu preotme inicijativu.
Političari i publicisti upućuju ovih dana na adresu NATO-a
upozorenja, pouke i zahtjeve. Zapadni savez ni u kom slučaju ne
smije više oklijevati s vojnim udarom ako ne želi zauvijek
proigrati svoju vjerodostojnost, ističu oni. No, zapadni savez
suočava se na Kosovu s možda najdalekosežnijom dilemom u svojoj
povijesti. Štogod učinio - čini se da može samo postupiti pogrešno.
Bude li i dalje oklijevao s intervencijom, beogradska vojna sila
potpuno će pregaziti Kosovo, sravniti sa zemljom kosovska sela,
poubijati ili protjerati ljude, a Europom će se razliti novi val
izbjeglica.
S druge strane, NATO ne može Miloševiću učiniti veću uslugu od vojne
intervencije - bilo iz zraka ili čak uz sudjelovanje kopnenih
postrojba. Proteklih je dana Milošević činio sve kako bi izazvao
intervenciju: ponovno je potpirio rat na Kosovu i potaknuo svoje
generale da Albancima objave vojna rješenja. Gotovo se čini da
Milošević priželjkuje NATO-ove bombe: naime, vojni udar Zapada
pružio bi mu priliku da ponovno učvrsti svoju vlast. Vojni udar
ponovno bi - možda posljednji put - potaknuo Srbe, smućene i
autistične nakon višegodišnje izolacije i sankcija te išibane
vladinom propagandom, da zbiju redove oko svoga vođe.
Osim toga, rat protiv NATO-a - Srbi će ga na kraju na ovaj ili onaj
način izgubiti - pružio bi Miloševiću politički argument za
trgovinu, koju bi u protivnom teško opravdao: autonomiju za Kosovo
i prihvaćanje zaštitne postrojbe pod NATO-ovim vodstvom u zamjenu
za ukidanje sankcija.
Na kraju će NATO pretrpjeti veću štetu bude li odustao od
intervencije i prekriženih ruku gledao novo 'etničko čišćenje' na
Balkanu. Pravni prigovori na vojni udar bez mandata UN kao i
opravdano upozorenje da vojni udar bez političkog koncepta ne može
postići trajan učinak postali su nevažni zbog prijeteće
humanitarne tragedije i dramatičnih Političkih Posljedica za NATO.
Pasivnost bi izazvala posljedice koje bi daleko premašile granice
Kosova. NATO-ov autoritet vojne i političke sile zaštitnice bio bi
uništen, nove, još krhke članice osjetile bi se duboko nesigurnima,
a stabilnost Europe našla bi se u ozbiljnoj opasnosti. NATO mora
intervenirati - i pomiriti se sa spoznajom da će time istodobno
učvrstiti Miloševićevu vlast. Privremeno", naglašava Katja
Ridderbusch.