NJ 2. III. DIE WELT: NJEMAČKI KONCERNI KRITIZIRAJU GOSP. POLITIKU VLADE

NJEMAČKA DIE WELT 2. III. 1999. Pobuna koncerna "Događaj je nalikovao na zajedničku proslavu pobjede. Kad je navečer 27. rujna prošle godine postalo izvjesno da će na izborima pobijediti crveno-zelena koalicija, dva navodna protivnika odjednom su se naočigled svig zagrlila. Doduše, zagrljaj i prijateljski nastup skorašnjeg kancelara Gerharda Schroedera (SPD) i predsjednika industrijskog udruženja Hansa-Olafa Henkela izgledao je pomalo nezgrapno, ali nametnuo se - fotografski dokumentiran - dojam o konačnom sastanku dvojice prijatelja nakon dugotrajne odvojenosti. Nisu li obojica imali valjanih razloga za savezničko slavlje? Nije li Gerhard Schroeder kao prvi SPD-ov aspirant na kancelarsku dužnost od vremena Helmuta Schmidta uživao u predizbornoj borbi i osjetnu potporu industrijskih prvaka? Nije li se, s druge strane, privreda smjela nadati da će kod kralja konsenzusa Schroedera naići na veće razmijevanje nego kod autokrata Helmuta Kohla? Ta su vremena prošla. Tek izgrađena nježna veza naglo je prekinuta. Štoviše, navodno savezništvo preraslo je u otvorenu borbu. Privredna udruženja i menadžeri ulaze u dosad najoštriji sukob sa crveno-zelenom vladom. Industrija više ne smije posredstvom sudjelovanja u Savezu za rad (tijelo koje obuhvaća poslodavce, sindikate i državu, njemačka inačica gospodarsko-socijalnog vijeća - op. prev.) prihvaćati ulogu 'suučesnika promašene gospodarske politike', grmi Hans-Olaf Henkel, predsjednik Saveznog udruženja njemačke industrije (Bundesverband der Deutschen Industrie BDI). U pismu njemačkome kancelaru, dvadesetidva čelna menadžera - u rasponu od šefa Krupp-Thyssena Gerharda Crommea do šefa Siemensova upravnog odbora Heinricha von Pierera - iznose poražavajuću ocjenu porezne politike njemačke vlade: upravo na tom 'području, odlučujućem za stvaranje novih radnih mjesta', 'više nije moguće razaznati put koji obećaje uspjeh'. Stvari neće ostati samo na razini analize. Velika poduzeća prelaze u otvorenu pobunu. Budući da vlada u velikom stilu želi oporezovati i stavku očekivanih, ali još neutvrđenih izdataka poduzeća - dakle, dobit koja je opreza radi stavljena na stranu - ponajprije osiguravajuća društva i energetska branša prijete iseljavanjem u inozemstvo i brisanjem tisuća radnih mjesta. Budu li planovi crveno-zelene vlade pretočeni u stvarnost, osiguravatelji bi tijekom sljedeće četiri godine morali izdvojiti dodatnih 20 milijardi maraka poreza, računa šef udruženja osiguravateljskih društava Henning Schulte-Noelle. U tom slučaju preostat će samo selidba u inozemstvo, upozorava on (...) Dietmar Kuhnt, šef energetskog diva RWE, također namjerava izbrisati ulaganja ili preseliti u inozemstvo nađe li se energetika pod posebnim poreznim udarom (vrijednosti 28 milijardi maraka). (...) Pobuna koncerna predstavlja novi element u sukobu između vlade i gospodarstva. Naime, rijetko su kada u prošlosti upravo čelna poduzeća predvodila borbu protiv vladinih gospodarskih stranputica. Zašto bi to i činila, kad je izgledalo da su daleko manje od srednjih poduzeća ranjiva u slučaju napada političke nerazboritosti. Već danas vodeći koncerni (od ABB-a do ZF Friedrichshafena) veći dio, čak i glavninu svog prometa, ostvaruju u inozemstvu. Spretnim balansiranjem između rentabilnih i nerentabilnih grana poslovanja mnogi su koncerni usjeli smanjiti teret svojih izdataka čak i u vremenima visokih poreza. Činilo se da taj mir ne može narušiti ni promjena vlade. 'Igram na kartu dijaloga s privredom i na odluke donijete konsenzusom', obećavao je novi kancelar Gerhard Schroeder. Nade su počele nicati. Govorilo se o niskim porezima za poduzeća. Savez za rad najavljivao je pak da će nepopularni cilj - skromno povećanje plaća - ostvarivati uz odgovarajuća jamstva socijal-demokrata i sindikata. Od te sigurnosti nije ostalo ni traga. 'Privreda je danas nesigurna jer se neprekidno govori samo o novim opterećenjima', primjećuje Horst Siebert, predsjednik koelnskog Instituta za svjetsko gospodarstvo. (...) Užas koncerna nosi konkretno ime: Oskar Lafontaine (SPD). Smatraju da ih je Napoleon njemačke kameralistike napao na nekoliko mjesta istodobno. Lanfontaine je postavio temelje za odluke o pretjerano visokim plaćama u metalurgiji, pričajući da konjunkturi nedostaje u prvom redu masovna kupovna moć (...), tvrde oni. Lafontaine odgađa u sve dalju budućnost obećana rasterećenja, jurišajući na privredu galopom zakona koji bi je trebali staviti pred gotov čin, upozoravaju. 'Koliko god se mi u gospodarskom i u političkom životu zalažemo za brzu provedbu istinski promišljenih odluka, tako usrdno savjetujemo u konkretnom slučaju (...) da potezi vezani za poreznu reformu (...) ne budu prenagljeni', glasi poziv upomoć, koji su 22 gospodarska čelnika uputila kancelaru u svom pismu. Može li im kancelar pomoći? U borbi za vlast, koju vodi sa svojim suparnikom Lafontaineom, Schroeder je prešao u obranu, drže promatrači. U sukobu oko poreza, Schroederu gotovo i ne preostaje ništa drugo nego on što je rabio u prethodnim sukobima: smirivati i ublažavati. No, koncernima to nije dovoljno. Sasvim je moguće da će potražiti pomoć s druge strane - u njemačkim saveznim zemljama. Naime, premijeri saveznih pokrajina često su u prošlosti odbacivali stranačku politiku i intervenirali kad su na kocki bili interesi velikih poduzeća, smještenih na području njihovih zemalja. Prvi se već javio za riječ: premijer savezne pokrajine Nordrhein-Westfalen Wolfgang Clement (SPD) javno se zalaže za 'ispravke' u korist energetskih poduzeća", napominje Michael Machatschke.