NJ 23.II.DIE WELT:NJ. DRŽAVNI PRORAČUN

NJEMAČKA DIE WELT 23. II. 1999. Proračun nije moguće financirati bez dodatnih ušteda "Njemačka skupština čitav će se tjedan baviti Lafontaineovim (SPD) nacrtom državnog proračuna za 1999. godinu. Sukob je neizbježan. Naime, proračunski majstorski uradak ministra financija ne napada samo oporba - kritički tonovi dopiru i iz redova njegova vladajućeg bloka. U tom se pogledu posebno ističe glasnogovornik parlamentarne frakcije Zelenih za pitanja proračuna Oswald Metzger. On se vrlo rano uključio u operaciju pregleda stanja u državnoj blagajni, upozoravajući na strukturni deficit koji je iza sebe ostavio bivši ministar financija Theo Waigel (CSU) te koji će do 2000. iznositi već 20 milijarda maraka. S obzirom na skupe izborne darove Metzger je već tada jasno naglasio: takvo stanje nije moguće trajno financirati bez ograničenja izdataka. Naime, porezni ventil navodno ne bi trebao biti dodatno zategnut. 'Bilo bi to pogubno za konjunkturu', zatire Lafontaine obično takve glasine u samom začetku. Očito neuspješno. Naime, glasine o povećanju poreza na dodanu vrijednost javljaju se u redovitim vremenskim razmacima. Za to postoje u prvom redu dva razloga: prvo, povećanje PDV-a za jedan posto donijelo bi preko noći u blagajnu 15 milijarda maraka; drugo, povećanje poreza na dodanu vrijednost moguće je obrazložiti priželjkivanim usklađivanjem neizravnih poreza na razini EU, gdje Njemačka zajedno s Luxemburgom zauzima mjesto u donjem dijelu ljestvice. No, crveno-zelena vlada odbacuje i takve špekulacije. I postoje valjani razlozi da joj u tom pogledu vjerujemo. Naime, na popisu planova kancelara Gerharda Schroedera za predsjedateljski mandat u Vijeću EU nalazi se puno toga, ali ne i usklađivanje neizravnih poreza. Veći PDV pogodio bi pak ponajprije građane s malim ili srednjim primanjima - dakle, upravo onu klijentelu koju Lafontaine želi ojačati svojom spornom politikom potražnje. Odustane li Lafontaine u tom kontekstu uistinu od povećanja PDV-a, postavlja se pitanje odakle će novac biti namaknut. Posebno ako se prisjetimo da su presude njemačkog Ustavnog suda o poreznom rasterećenju obitelji otvorile nove rupe u državnoj blagajni, vrijedne nekoliko milijarda maraka. Pritom valja napomenuti da od Ustavnog suda treba pouzdano očekivati i nove strašne vijesti. Viši krediti za rješavanje problema unaprijed su isključeni. Naime, dug njemačke savezne države s udjelom od dobrih 86 milijarda maraka već je sada drugi po veličini pojedinačni proračun u nacrtu za 1999. godinu. Povećane porezne prihode ne treba pak očekivati zbog sve sumornijih konjunkturnih izgleda. Više nije moguće slobodno lihvariti ni s prihodima od privatizacije budući da je Waigel već napravio veliko pospremanje u 'saveznoj riznici'. Dakle, Metzger je potpuno u pravu kada zahtijeva drastično ograničavanje izdataka. U tom je kontekstu političar Zelenih postupio dosljedno i zato što pritom nije štedio ni proračun ministra rada Waltera Riestera (SPD), koji sa 173 milijarde maraka proždire oko 35 posto ukupnog proračuna. Valja ograničiti previsoke standarde radi stvaranja uvjeta za trajno plaćanje uistinu nužnih usluga. U tom pogledu kao primjer valja spomenuti socijalnu pomoć koja je u svojoj osnovi nedvojbeno nužna (...)", zaključuje na kraju izvješća Cornelia Wolber.