ES-INTEGRACIJE ES-10.II.ABC-FRANC.POL.PREMA EUROPI ŠPANJOLSKAABC10. II. 1999.Francuska sebičnost"Može se razumjeti da Njemačka već dugo pokušava uvjeriti svoje europske kolege da se mora zamrznuti zajednički proračun. Na njezinim je
leđima najveći dio financiranja europske zajedničke poljodjelske i strukturalne te kohezijske politike, a to, na dulji rok, dovodi u opasnost državu koju već desetljećima smatramo lokomotivom europskog ujedinjavanja. S nedovoljnim gospodarskim rastom, nezaposlenošću kakva se ne pamti još od poslijeratnog razdoblja, teškim probavljanjem ujedinjenja i gubitka europskog financijskog vodstva nakon što se euro pretvorio u prijetnju njemačkoj marki, Njemačka sada počinje pokazivati do sada prikrivanu cijenu, nakon što je prihvatila zamjenu marke (u omjeru 1:1) u istočnoj za onu u zapadnoj Njemačkoj i prikrivenu nezaposlenost koju je ova dovukla zajedno s nepostojanjem infrastrukture, što je i dovelo do uvođenja posebnog poreza za obnovu i razvoj istočne Njemačke.Naprotiv, ne može se razumjeti da sada Francuska oduševljeno pristaje uz njemačke prijedloge i Bruxellesu predlaže postupno
ŠPANJOLSKA
ABC
10. II. 1999.
Francuska sebičnost
"Može se razumjeti da Njemačka već dugo pokušava uvjeriti svoje
europske kolege da se mora zamrznuti zajednički proračun. Na
njezinim je leđima najveći dio financiranja europske zajedničke
poljodjelske i strukturalne te kohezijske politike, a to, na dulji
rok, dovodi u opasnost državu koju već desetljećima smatramo
lokomotivom europskog ujedinjavanja. S nedovoljnim gospodarskim
rastom, nezaposlenošću kakva se ne pamti još od poslijeratnog
razdoblja, teškim probavljanjem ujedinjenja i gubitka europskog
financijskog vodstva nakon što se euro pretvorio u prijetnju
njemačkoj marki, Njemačka sada počinje pokazivati do sada
prikrivanu cijenu, nakon što je prihvatila zamjenu marke (u omjeru
1:1) u istočnoj za onu u zapadnoj Njemačkoj i prikrivenu
nezaposlenost koju je ova dovukla zajedno s nepostojanjem
infrastrukture, što je i dovelo do uvođenja posebnog poreza za
obnovu i razvoj istočne Njemačke.
Naprotiv, ne može se razumjeti da sada Francuska oduševljeno
pristaje uz njemačke prijedloge i Bruxellesu predlaže postupno
smanjivanje kohezijskih fondova. Ti fondovi zamišljeni su kao
oblik pomaganja manje razvijenim državama, kako bi se one
približile zajedničkom prosjeku, a koristile su ih Španjolska,
Portugal, Irska i Grčka. Ta pomoć, namijenjena poboljšavanju
prometne infrastrukture i stanja u očuvanju okoliša dopunjava onu
iz strukturalnih fondova (FEDER, FSE i FEOGA) i namijenjena je,
onaj prvi fond još od 1975., 'uklanjanju regionalne neravnoteže uz
pomoć varijabilnih financijskih doprinosa usmjerenih na
postizanje ciljeva Zajedničke regionalne politike'. (...)
Pri svakome pregovaranju najprije se zauzme stajalište, a zatim se
objasne promjene. Francusko podupiranje njemačkog stajališta može
se shvatiti samo kad se vidi da je Francuska najveći korisnik
zajedničkih fondova za poljodjelstvo, a nije učinila ni ono prvo ni
ono drugo. Jedino je pokušala postići da moguće smanjivanje računa
kohezije ne bude na štetu njezinih vlastitih poljodjelaca, nego na
štetu ostalih članica zajednice koje još nisu dostigle 90-postotno
iskorištavanje novca, što je bio cilj i namjena tih fondova", stoji
u uvodniku lista.