RDW 24.2.:POLJOPR. SUBVENCIJE

RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW 24. II. 1999. Neravnomjerna raspodjela "Irski seljaci dobivaju najviše subvencije u Europi. G. 1997. Europska unija ispumpala je na zeleni otok 16 tisuća dolara po glavi radne snage. U Danskoj je odgovarajuća svota iznosila 14 tisuća dolara. Belgija, britansko kraljevstvo i Francuska završili su na trećem, četvrtom i petom mjestu s oko 10 tisuća dolara po glavi radne snage. Ta statistika bruxelleskih birokrata jasno pokazuje da subvencijski sustav Europske unije stavlja u povlašteni položaj poljoprivredu visokih prinosa. Naime, subvencije i prihodi najviši su tamo gdje seljaci obrađuju velike površine uz veliku potporu strojeva i kemije. To je posljedica činjenice da subvencije nisu isplaćivane po potrebi već po obujmu proizvodnje. Zajamčene cijene za žitarice, mlijeko i meso osiguravaju da masne subvencije pobiru oni koji ionako ostvaruju dobre prihode. Drugačije je pak stanje u južnoj Europi. Tamo prevladavaju manja poljoprivredna gospodarstva koja - uz tradicionalne poljoprivredne metode - daleko manje produktivna. Stoga Portugal dobiva najmanje subvencije po glavi radne snage - točno 1400 dolara, dakle desetinu svote koju dobiva Danska, druga na popisu najvećih primatelja subvencija. Ni Italija ni Grčka, ali ni Finska ni Austrija ne dobivaju pretjerano velike subvencije - mjereno po glavi radne snage. Riječ je o samo oko 4000 dolara godišnje. Španjolska već bolje stoji s 5000 dolara, a Njemačka je u sredini s oko 6000 dolara. Najveći subvencijski volumen slijeva se u Francusku. G. 1997. La Grande Nation ubrala je 10 milijardi dolara subvencija za poljoprivredu. U Francuskoj je u poljoprivredi zaposlen oko milijun ljudi - slično kao u Njemačkoj i Španjolskoj, gdje su, doduše, zarade osjetno manje. U Njemačkoj su ubrane poljoprivredne subvencije u visini gotovo sedam milijardi dolara, a u Španjolskoj od dobrih pet milijarda dolara. Najviše je seljaka u Italiji. G. 1996. tamo je u poljoprivredi bilo zaposleno 1,3 milijuna ljudi - dakle trećina više nego u Njemačkoj ili Francuskoj. Usprkos tome, Talijani su 1997. dobili samo šest milijardi maraka subvencija - jednu milijardu manje nego Nijemci a čak četiri milijarde manje nego Francuzi. U sukobu oko reforme subvencijskog sustava Francuzi, Talijani i Španjolci posebno se tvrdoglavo opiru kresanju tih sredstava. Valja napomenuti da je vlasnicima malih seoskih gospodarstava u Italiji uistinu teško gospodarski preživjeti s obzirom na male prinose. Svako kresanje subvencija ugrožava njihovu egzistenciju. No, retorika seljačkih udruženja o siromaštvu vara. Glavni profiteri subvencijske politike velika su seljačka gospodarstva. To vrijedi čak i za Italiju gdje u regiji oko Bologne golema zadružna gospodarstva ubiru lavlji dio subvencija. Svojim otporom kresanju subvencija francuska i španjolska vlada također služe poljoprivredno-industrijskim kompleksima u svojim zemljama. Prijedlozi reforme, koje je podnio austrijski povjerenik za poljoprivredu Franz Fischer te koje podupire i njemački predsjedatelj Vijeća ministara poljoprivrede Karl-Heinz Funke, nisu pretjerani. Velika gospodarstva mogu preživjeti smanjenje zajamčenih cijena - 15 posto za mlijeko ili čak 30 posto za teletinu. To smanjenje cijena trebale bi u prvoj fazi nadoknaditi izravne isplate razlike seljacima, koje bi se potom iz godine u godinu trebale smanjivati. Drugim riječima, vlasnici malih seljačkih gospodarstava dobit će poštedni rok da se pripreme za strukturnu promjenu. Velika gospodarstva morat će se ubuduće u većoj mjeri izložiti tržišnoj konkurenciji - za što su nesumnjivo i sposobna. Treći prijedlog reforme svodi se na to da bi nacionalne vlade ubuduće trebale iz vlastite blagajne financirati četvrtinu poljoprivrednih subvencija u svojoj zemlji. U tom bi slučaju iz bruxelleskog proračuna EU dotjecalo još samo 75 posto ukupnih subvencija. Ta bi reforma skupo stajala Francusku čiji bi nacionalni proračun bio opterećen za dodatnu milijardu maraka. Njemački proračun bio bi pak rasterećen za 1,4 milijarde maraka. Naime, Njemačka je netto-platiša u Europskoj uniji - od dobrih 40 milijardi marka koje Bonn godišnje doznačuje u Bruxelles u Njemačku se vraća samo oko 20 milijarda maraka. Reformski paket rasteretit će godišnje proračun EU za 14 milijarda maraka. Riječ je o 10 posto ukupnog proračuna - i čak oko 20 posto proračuna za poljoprivredu", napominje na kraju analize Hans Dembowski.