NJ 22. II. SZ: EU POLJOPRIVREDA

prosvjedi NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 22. II. 1999. Prosvjedi protiv stvarnosti "Više od 30 tisuća seljaka iz zemalja EU prosvjeduje ovog ponedjeljka u Bruxellesu protiv Agende 2000. Udruženja europskih seljaka žele u posljednjem trenutku srušiti reformu, koju bi krajem ožujka na posebnom sastanku na vrhu u Berlinu trebali odobriti čelnici država i vlada EU. Doduše, i revni dužnosnici seljačkih udruženja, koji su upravo pozvali na ustanak, znaju da su zakasnili. Agendu 2000 više nije moguće zaustaviti jer bi drastična štednja u europskoj poljoprivrednoj politici trebala spasiti EU od financijskog sloma. Borba za Agendu 2000 traje već godinu dana. Taj sporazum trebao bi preustrojiti poljoprivredu politiku EU ali i pokrenuti reformu strukturne politike, koja alimentira gospodarski slabije regije. Osim toga, u pitanju su pravedniji doprinosi za EU, koje Njemačka kao najveći netto-platiša u EU smatra težištem pregovora. Agenda 2000 nalikuje na sustav spojenih posuda u kojem jedno nije moguće bez drugog: Njemačka ima izgleda za uštede samo u slučaju uspješnog kresanja dviju najvećih proračunskih stavaka (valja podsjetiti da poljoprivredni i strukturni fond proždiru 80 posto proračuna EU). Bonn trenutačno Bruxellesu doznačuje oko 22 milijarde maraka više no što dobiva natrag u obliku subvencija iz poljoprivrednog i strukturnog fonda. Seljaci se, naravno, opiru daljnjem smanjenju subvencija. Tko posluša vatrene govore dužnosnika seljačkih udruženja, steći će čak dojam da EU želi uništiti, potiho posmicati kompletno seljaštvo. No, cilj je zapravo daleko skromniji. Povjerenstvo EU želi samo ublažiti smanjenje cijena teletine, mlijeka i žitarica. Kao nadoknadu Bruxelles namjerava isplatiti izravne subvencije, koje bi, doduše, od 2002. ili 2003. trebale biti postupno smanjene. Dakle, posrijedi zasigurno nije plan o revoluciji u europskoj poljoprivrednoj politici već nastavak reforme, već započete g. 1992. Naime, Bruxelles mora suzbiti skupi višak proizvodnje. U pitanju teletine stanje je dramatično: u hladnjačama je uskladišteno oko pola milijuna tona mesa. Nakon krize kravljeg ludila promet je strahovito opao. Pritisak stvaraju i Amerikanci, koji više ne žele tolerirati europski subvencionitis. Krajem 1999. počinje novi krug pregovora u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) o opsežnoj liberalizaciji tržišta poljoprivrednih proizvoda. Washington pak optužuje EU da blokira slobodnu konkurenciju. EU gura višak svoje proizvodnje na svjetsko tržište, istodobno zatvarajući vlastito tržište - primjerice, za američke teleće odreske, poljske trešnje i novozelandsku janjetinu. Europska poljoprivreda posljednja je stvarna planska privreda u Europi. Nema slobodnog tržišta na kojem bi se ponuda i potražnja mogle uravnotežiti. Bruxelles određuje cijene i količine, a takva politika stoji bajkovite svote novca. Samo su tržišne odredbe o teletini i mlijeku od uvođenja mliječne kvote g. 1984. stajale ukupno oko 370 milijarda njemačkih maraka. Još je gora pojedinost da su seljaci izravno dobili manje od trećine te svote. Pretežni dio novca EU je upotrijebila za financiranje izvoza viška koji nije bilo moguće prodati na vlastitom tržištu - riječ je o divovskom traćenju poreznog novca. Subencije ni u kom slučaju nisu osigurale egzistenciju često hvaljenog seoskog obiteljskog gospodarstva. Godinu za godinom pola milijuna seljaka u EU prodaje svoje imanje - u Njemačkoj njihov broj iznosi 30 tisuća. Već se danas prosječno trećina prihoda ne zarađuje više u staji ili na oranici već izvan okvira poljoprivrede, primjerice u turizmu ili na tržištu vezanom za rekreacijske aktivnosti. U ponedjeljak će se u Bruxellesu formirati i anakrona prosvjedna povorka europskih primatelja subvencija. Nema sumnje da se seljaci brinu da će uskoro biti tek primatelji milodara EU. Srednjoročno planirano smanjenje izravne pomoći prisilit će još veći broj seljačkih gospodarstava na prekid poljoprivrednih djelatnosti. Nema sumnje da je strukturna promjena bolna, ali to ne vrijedi samo za poljoprivredu već, primjerice, i za rudarstvo i industriju čelika. EU je previše dugo oklijevala reći seljacima gorke istine. Umjesto toga, posegnula je za tipičnim bruxelleskim mehanizmom rješavanja sukoba: seljaci su prosvjedovali, istovarivali rajčice i mlijeko na ulice, a ministri poljoprivrede potom izdvajali iz proračuna EU nekoliko milijarda maraka više kako bi umirili svoje birače na selu. No, takve su pogodbe u međuvremenu postale krhke. Pakt o stabilnosti i monetarna unija prisiljavaju članice na veću štedljivost, što utječe i na doprinose u proračun EU. Gledano iz opće gospodarske perspektive, posrijedi je ljekovit pritisak. Naime, konkurentnost Europe ovisi o uspješnom smanjivanju državnih subvencija na svim gospodarskim područjima i o poticanju nužnih strukturnih reforma. Veća količina tržišta blagotvorno će utjecati i na poljoprivredu", zaključuje Andreas Oldag.