ES 1.II. EL PAIS - O SASTANKU U DAVOSU

ŠPANJOLSKA EL PAIS 1. II. 1999. Trošimo, trošimo! "Gospodarstvo SAD-a plovi s vjetrom u krmu. Rast domaćeg bruto proizvoda od 3,9 posto u prošloj godini, iako bi se, prema neslužbenim podacima, taj postotak zapravo trebao smanjiti za polovicu u 1999., i više je nego dovoljan za potkrjepljivanje arogancije kojom su američki predstavnici predstavili svoje uspjehe na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu. Unatoč tome, ono što sada još više potiče taj stroj potrošačka je groznica bez presedana koja vlada u SAD-u. Ima razloga, objektivnih i subjektivnih, za postojanje takve želje za trošenjem. Smanjila se inflacija i kamatne stope, manja je nezaposlenost, a u posljednje dvije godine povećala se i stvarna zarada zaposlenih. I dok se bude uzdizala burza na Wall Streetu, građani će, bilo zbog svojih neposrednih ulaganja ili investicijskih i mirovinskih fondova, imati osjećaj da su bogatiji, unatoč tome što su zaduženi i što SAD ima negativnu stopu štednje (-0,5 posto), što se nije dogodilo još od 1933., a postoji i trgovinski deficit. Potpredsjednik Al Gore bio je u Davosu vrlo jasan: 'Ne možemo biti najveći potrošači'. A zašto ne? Pa zato što o tome hoće li oni to i dalje biti ili neće ovisi hoće li se svjetsko gospodarstvo još više urušavati. Osobito kad je pad cijena sirovina jednak, prema mišljenju jednoga ekonomista, 'divovskom smanjivanju' poreza za američke građane koji nikada nisu manje plaćali za hranu. Ali, nažalost, to smanjivanje cijena još je više pogodilo izmučena gospodarstva kao što su rusko, južnoafričko i ona u Latinskoj Americi, a izazvat će i mnoge sociopolitičke posljedice u 'delikatnoj' državi kakva je Saudijska Arabija. Gospodarski rast u SAD-u djelomice je čak i zračni mjehurić koji bi se mogao raspuknuti, budući da je, kao proračunski uvjet za njegovo preživljavanje, prijeko potreban debeli jastuk na kojemu bi trebao čekati crne dane. A Europa, onaj njezin dio koji je uveo euro, ne stoji loše (bolje je na periferiji nego u središtu). Jer ovdje, gledano iz Davosa, u 1999. završava povijest. Upravo od ovog trenutka, čini se, bit će važne samo dvije regije. Čak i ako se prevladaju nesuglasice između SAD-a i Europe, a u sljedećih nekoliko mjeseci uspostavit će se 'nova međunarodna financijska struktura', prognoze za 1999. kažu da će to biti 'pas de deux'. Riječ je o dolaru i euru, iako će svaki od njih imati svoj model, i svaki će imati svoju politiku gospodarskog poticanja. Japan, koji je učinio velike napore pri obavljanju reforme, ove će godine, prema predviđanjima, u najboljem slučaju ostvariti gospodarski rast jednak ništici. Neke će se azijske države početi oporavljati, ali čak i ako se taj oporavak potvrdi, ne smije se zaboraviti da je tamo u proteklih godinu dana uništena srednja klasa kojoj je trebalo 30 godina da nastane. Latinsku Ameriku pogodit će brazilska kriza, a ona opet, iako se o njoj mnogo govorilo, sada više toliko ne zabrinjava zato što, kako se čini, 'zaraza' ostaje ograničena. Kina je velika nepoznanica, a mogla bi joj se pridružiti i Indija. O Rusiji bolje da i ne govorimo. Jer, iako Rusi čine velike promidžbene napore u Davosu, Rusija se ne može izvući iz duboke gospodarske rupe u koju je upala na barem još pet godina. Brige u vezi s Rusijom političke su naravi. A za godinu dana, neke od prevelikog broja njezinih briga dodatno će i porasti. Iako su oprezni, u Davosu su najveći optimisti poduzetnici. A najsigurniji u sebe, iako namjerno, ipak su političari. Britanski ministar financija Gordon Brown čak je najavio kraj 'odsutnosti vlada' u svjetskom gospodarstvu. Najveći su pesimisti stručnjaci. Mnogi od njih, ali ne i svi, prevarili su se u prošlosti. No, ako ne bude novih iznenađenja, zadnja će riječ, čini se, izići iz praznog džepa američkog potrošača, a Europljani su malo oprezniji", piše Andres Ortega.