ES 28.I.EL PAIS -LAFONTAINE-STRAUSS-KAHN

ŠPANJOLSKA EL PAIS 28. I. 1999. Izvući korist iz eura O svojem zajedničkom viđenju stanja u gospodarstvu, u vezi s uvođenjem eura, pišu njemački i francuski ministar gospodarstva, Oskar Lafontaine i Dominique Strauss-Kahn. "Europa je krenula u jedan od najambicioznijih pothvata u svojoj povijesti: stvaranje zajedničke valute. Euro već sada drže pravim simbolom europskoga jedinstva. Omogućio je provođenje u praksi novog okvira stabilnosti i suradnje u Europi. Omogućuje nam nova sredstva za stvaranje gospodarskog rasta i novih radnih mjesta, suočavanje s izazovima globalizacije te pridonosi stvaranju financijske stabilnosti i razvoja u svijetu. Ali nemojmo pomisliti da je to dar koji je pao s neba. Korist od eura imat ćemo samo ako budemo znali na najbolji način iskoristiti taj novi instrument. Zbog toga svatko mora raditi ono što treba, na razini pojedinačnih država. Svatko mora poboljšati kakvoću suradnje u Europi i prihvatiti zajednički novu odgovornost koju donosi nova međunarodna valuta. Sve je to moguće zato što su, tijekom faze priprema za stvaranje europske monetarne unije, naša gospodarstva dostigla razinu usklađenosti bez presedana, s niskim i stabilnim cijenama te saniranim javnim financijama. Ali uspjeh nas ne smije navesti na popuštanje pozornosti. Naprotiv, moramo se oslanjati na ovaj uspjeh kako bismo se lakše suočavali s izazovima u budućnosti. Osim toga, nastalo je ono što bismo mogli nazvati novom 'filozofskom usklađenošću'. Socijaldemokrati vladaju u 13 od 15 država članica Europske unije. Svi su nešto naučili na pogreškama počinjenim u prošlosti i slažu se oko glavnih smjerova programa za stvaranje gospodarskog rasta i novih radnih mjesta. Svi oni drže da su tržišta moćni instrumenti za stvaranje bogatstava, ali i da su ustanove nesavršene te da vlade nose glavnu odgovornost u ispravljanju lošega rada tih ustanova. Svi se slažu oko nužnosti održavanja stabilnosti cijena i zdravlja javnih financija, ali misle i da traženje stabilnosti ne smije biti izgovor vladama pojedinih država i njihovim središnjim bankama kad zanemaruju svoje uloge u reguliranju gospodarskih kretanja. Konačno, svi misle da je nužno provesti gospodarske reforme kako bi se poboljšao potencijal Europe za stvaranje gospodarskog rasta i novih radnih mjesta, ali taj cilj nastoje postići uz pomoć socijalnog dijaloga i pravednom podjelom obveza koju to sve podrazumijeva. Dok u Europi bude 18 milijuna osoba koje traže posao, nema nikakve sumnje da sve naše napore moramo usmjeriti na iskorjenjivanje nezaposlenosti. I to na četiri područja: - Na području tvrtki, uz pomoć dijaloga između zaposlenih i poslodavaca, a cilj dijaloga mora biti stvaranje radnih mjesta. - Na razini država, uz pomoć mjera koje će poticati tvrtke da stvaraju nova radna mjesta, a zaposlene da se obrazuju i da aktivno traže posao te tako stvore uvjete za gospodarski rast koji će sam po sebi stvarati nova radna mjesta. - Na razini Europe, provođenjem makroekonomskih planova usmjerenih na stvaranje gospodarskoga rasta i korištenjem, na najbolji mogući način, 'smjernica za zapošljavanje' koje smo donijeli. - Na međunarodnoj razini, oslanjanjem na euro pri suradnji s našim partnerima iz skupine G-7 s ciljem stabiliziranja stanja u svjetskome gospodarstvu u trenucima krize. Još ima rasprava u pozadini, između branitelja strukturalnih reforma i pristaša makroekonomske gospodarske obnove. Jedini rezultat tih rasprava jest to da nas odvlače od glavnoga zadatka, jer, da bismo se uspješno mogli boriti protiv nezaposlenosti, moramo slijediti strategiju na dva plana: - Potreban nam je niz pravih makroekonomskih mjera za podupiranje gospodarskog rasta koji neće izazivati inflaciju i koji će održati ozračje socijalnog mira. To zahtijeva pronalaženje prikladne kombinacije između povećanja plaća i prihoda, monetarne politike i ritma saniranja javnih financija. Ako prosječni troškovi od isplaćivanja plaća budu rasli istom brzinom kao i globalna produktivnost, troškovi radne snage na području EU-a i dalje će biti stabilni, a inflacijski se pritisak neće osjetiti na tim troškovima. Prema tome, gospodarska politika mora biti neutralna. Drugim riječima, Središnja banka ne mora primjenjivati restriktivne mjere za borbu protiv inflacije (a ako cijena radne snage na području EU-a padne, kao što se nedavno dogodilo, moramo smanjiti kamate kako bismo izbjegli deflaciju). Kao ministri gospodarstva, odgovorni smo za nadziranje troškova s ciljem saniranja javnih financija, ali naši prihodi ovise o gospodarskom rastu, dok je zaduživanje povezano s kamatnim stopama. Samo ako se sve ove tri socioekonomske sastavnice budu ponašale koherentno, moći ćemo se nadati rješavanju problema nezaposlenosti u Europi. - Nužne su i gospodarske reforme s ciljem poboljšanja djelovanja tržišta dobara, usluga i kapitala. Oni koji budu osnivali tvrtke često će nailaziti na administrativne zapreke, zastarjele normative i nedovoljno razvijena tržišta. Tržišta kapitala pretvorila su se u područje na kojemu djeluju "globalni sudionici", ali vrlo često i mladi poduzetnici koji žele osnovati inovativno, ali vrlo riskantno poduzeće, a ne uspijevaju pronaći nužna sredstva. Niz prikladnih strukturnih reforma mogao bi poboljšati europski potencijal za gospodarski rast. U svakom slučaju, moramo biti sigurni da će te reforme podrazumijevati više solidarnosti između društvenih skupina i regija. Pretjerano ustrajanje neoliberala na tvrdnji da tržišta radne snage loše funkcioniraju više je pridonijelo zaprečavanju provedbe reforma nego stvaranju radnih mjesta. Uvjereni smo da je europski socijalni model temelj koji nam ide u prilog, a ne naša slabost. U tom kontekstu treba smjestiti i naše višegodišnje programe javnog financiranja koji su nedavno objavljeni. Ne smatramo ih obvezom nego glavnim elementima za koordiniranje europskih politika, kako bi proračunska politika bila transparentnija i predvidljivija. U obzir se moraju uzeti tri poruke sadržane u tim programima: - Financirat ćemo naše prioritete na području gospodarske politike održavanjem javnih troškova ispod potencijalnoga rasta proizvodnje, stvarajući tako uvjete za buduće spuštanje poreza, što će pogodovati gospodarskom rastu. - Kao cilj označili smo i veliko smanjivanje javnog deficita, kako država ne bi bila ugušena neodgovornim povećavanjem javnih dugova. - U provedbi tih programa ostavit ćemo prostora za djelovanje automatskih stabilizatora s ciljem ublažavanja razdoblja konjunkture. Naša zajednička strategija tako se odvaja od politike financiranja deficitom, pa je analitičari i dalje pretjerano povezuju sa socijalističkim i socijaldemokratskim politikama, kao i od strogog praćenja ciljeva na području javnih financija koje je karakteriziralo gospodarske politike naših prethodnika. Ustrajanjem na štednji pri trošenju, a ne na deficitu, želimo omogućiti nužno smanjivanje deficita, ali i da proračunska politika odigra svoju prirodnu ulogu stabilizatora gospodarstva. U svemu tome postoje poruke koje upućujemo privatnom sektoru, Europskoj središnjoj banci i našim partnerima, koje smatramo glavnim suradnicima u novom načinu koordiniranja gospodarskih politika na području koje je uvelo euro. Očito je da nas, kratkoročno, ti programi neće poštedjeti zajedničkog procjenjivanja sadašnje situacije ni dijaloga o političkim potezima koji se mogu povući. Stoga je prikladno koristiti Europu jedanaestorice kao instanciju za koordiniranje i razvoj dijaloga s Europskom središnjom bankom. Jednako tako dobro bi bilo koordinirati porezne politike pojedinih država u Europi, s ciljem poticanja promjena u gospodarstvu i pravosuđu. Naš cilj nije ni stvaranje jednakih poreznih sustava u pojedinim državama, ni napuštanje načela suverenosti država na području određivanja vlastitih poreznih politika. Kako bilo da bilo, neprihvaljivo je da neki čimbenici produktivnosti (kao što je rad) budu pretjerano sputani zbog pokušaja da se kompenzira prevelika pokretljivost ostalih čimbenika (kao što je kapital), i da europske vlade ne mogu nositi svoj dio odgovornosti zato što su jedna drugoj konkurenti pri snižavanju poreza ili da javna vlast gubi desetine milijarda eura zbog propusta u poreznoj politici na međudržavnoj razini. Zamislili smo rješavanje tih problema neizravnim pristupom, uz pomoć poreznih reforma i smanjivanja neizravnih troškova zbog isplaćivanja plaća, osobito onih vezanih za plaćanje slabo kvalificirane radne snage. Počeli smo rabiti oruđe porezne politike za zaštitu okoliša i prevladavanje ekološke neravnoteže. Ali se moramo složiti u pogledu minimalnog terećenja prihoda od kapitala, nastaviti približavanje poreza na tvrtke i moramo zajednički riješiti problem ispuštanja štetnih plinova. Dugoročno, bilo bi dobro da proširena Europa zadrži sposobnost djelovanja u slučaju blokade. Ostvarivanjem napretka u procesu europske integracije, prirodno je da se sve više odluka donosi demokratskom većinom, posebno kad je riječ o nekim pitanjima porezne politike. Nedavni potresi u Aziji i Rusiji pokazali su do koje smo mjere ranjivi u svjetskome gospodarstvu. Bez obzira na to u kojem dijelu svijeta do njih dolazi, njihovi vrtlozi mogu utjecati na europski gospodarski rast. Mora se iznova postaviti ustroj međunarodnih odnosa kako bi se pojačale obveze financijskih ustanova glede prijenosa i raspodjele informacija, utemeljila oprezna liberalizacija kretanja kapitala, povećala politička odgovornost Međunarodnog monetarnog fonda i poboljašalo upravljanje tom ustanovom pojačavanjem njegova unutarnjeg povjerenstva, čineći tu ustanovu legitimnijom s političkog gledišta te uvođenjem privatnog sektora u rješavanje krize. Osim toga, nužno je da Europa ima jedan glas pred ostatkom svijeta. Nedavno sklopljen sporazum o vanjskom predstavljanju područja koje je uvelo euro važan je korak prema naprijed, ali se mora ići dalje od toga i moramo razmišljati o najboljem načinu za organiziranje našeg predstavništva u međunarodnim ustanovama. Treba nam i novi dijalog s drugom stranom Atlantika. Euro i dolar bit će referentne devize za većinu svjetskih financijskih transakcija. Zbog toga će promjene tečaja dolar-euro dominirati svjetskim gospodarstvom. Moramo paziti da se taj binom ne pretvori u izvor nestabilnosti, to prije što će uvođenje nove valute možda izazvati i promjene u ministarstvima. Kako bismo se zaštitili, mi predlažemo: - Treba paziti na razvoj tečajnih lista u Europi jedanaestorice i provoditi zajedničke analize. Kasnije naše stajalište moramo obznaniti tržištima, a bude li to nužno, i uteći se odredbama sporazuma koje omogućuju određivanje glavnih smjerova tečajne politike. To je posebno važno u kontekstu uvođenja eura: operatori na tržištima moraju znati da nismo skloni pretjerano visokom vrjednovanju eura. - Partneri u Europi jedanaestorice i Europska središnja banka moraju surađivati i provoditi u praksi suvislu državnu politiku u skladu sa zajednički prihvaćenim stajalištem. U trenutku određivanja ciljeva te državne politike morat će se uzimati u obzir nužnost izbjegavanja prevelike nestabilnosti tečaja. Ne postoji razlog za pomisao da će ti vanjski i unutarnji ciljevi biti proturječni. U sadašnjem kontekstu, uklanjanje razlika u rastu između Europe i SAD-a pridonijet će ublažavanju postojećih neravnoteža gospodarske bilance, a time i izbjegavanju mogućih poremećaja tečaja. - Europa i SAD moraju prihvatiti zajedničku odgovornost i jasno reći da neći biti 'bening neglect'-a. To podrazumijeva pojačavanje suradnje na području gospodarske politike, osobito kad su SAD i Europa izloženi istim nevoljama. Moramo tražiti konsenzus pri odgovoru na pitanje što se mora učiniti na planu svjetskoga gospodarskog razvoja s ciljem stabiliziranja ekscesa financijskih tržišta. To će pogodovati većoj stabilnosti tečaja između dolara i eura. - I konačno, moramo zajednički djelovati na prihvaćanju načina razmjene valuta s novim gospodarskim divovima u Aziji, Latinskoj Americi i Srednjoj Europi, a to mora biti izvor i fleksibilnosti i discipline, koje su nužne za njihov razvoj. Pri tome Europska unija mora pojačati svoju monetarnu suradnju s novim državama- kandidatima za pristup. Europa se nalazi pred odlučnim trenutkom, a euro je instrument koji treba riješiti europske probleme. Zajedno to možemo učiniti".