AVVENIRE 7.I.-ODNOS PREMA BONNU

ITALIJA AVVENIRE 7. I. 1999. Prema Bonnu treba strategija strpljenja "Debut eura tehnički je uspio. Pokazale su se mogućnosti koje je europski proces dobio jedinstvenom valutom. No izočnost njemačkoga ministra financija, Lafontainea, s bruxelleskog stola, gdje su se utvrđivali mjenjački odnosi između jedanaest valuta koje u tome sudjeluju, ne pokazuje se samo kao antipatičan gest neuljudnosti. Njemačkoj pripada, u ovom šestomjesečnom razdoblju, predsjedanje Europskom unijom (a slučajno i skupinom G7). Nova njemačka vlada, po izjavama kancelara, potvrđuje da želi temeljito promijeniti stil svoga sudjelovanja u zajedničkom poslu, da bi bilo jasno, onaj stil koji se uvijek slijedio, od Adenaura nadalje, sve do Schmidta i Kohla. Schroeder kaže da je za njegov narod vrijeme da se otrese kompleksa manje vrijednosti zbog sablasti nacizma, i moralnog duga prema susjednim narodima koji je iz toga proistekao. Njemačka više i ne zna što je 'furor teutonicus', uvjerava Schroeder, koji je rođen u demokraciji, i smatra se običnom zemljom, za koju se stupci davanja i primanja, u bruxelleskim računima, trebaju uravnotežiti. Teško je prigovoriti zauzimanju takvoga stava. Ponajprije, u odnosu spram Pariza, pedesetih se godina podrazumijevalo da je političko carinjenje prekorajnskog susjeda nosilo prednosti slabijem francuskom gospodarstvu. Ne može se nastaviti prizivati takva cjenkanja. No postojao je i idealni sporazum, ovaj put sklopljen između svih partnera Rimskih sporazuma, a poslije s novim partnerima koji su se s vremenom pridružili. To je bilo obvezivanje na odricanje od nacionalizama u korist zajedničke tvorevine, slobodne, različitih kultura, koja je postepeno postajala sposobna preuzeti vlastite odgovornosti u svijetu i obnašati ih na temelju tog odbacivanja želje za moći i prevlašću, koja je, zajedno s prijetnjom sovjetskih tenkova, otvorila put pomirbi među Europljanima. Nova koalicija koja vodi Njemačku, još iz Bonna, ali uskoro iz Berlina, ostavlja dojam, možda još na tragu dijalektike s Kohlom tijekom borbene predizborne kampanje, da podupire jedno ograničenije, kažimo realističnije, tumačenje toga sporazuma. No realizam često čini korake unatrag, prema tjeskobi složenijih rješenja, kada izostaje perspektiva daljih obzorja. Otvaranje Europske unije prema istoku, započev s Poljskom, Češkom i Mađarskom, zadaje ozbiljne teškoće u pogledu gospodarske integracije, s obzirom na neprikladnost struktura tih zemalja nakon desetljeća podložništva Moskvi i državnom gospodarstvu. To je bilo dobro poznato, ali je Kohlov Bonn tražio zamah kako bi se to nadvladalo, i to više od ostalih, i unatoč kolebljivosti ostalih. Također se dobro znalo da će širenje nužno morati i podrazumijevati osnaživanje institucionalnog sustava i osnaživanje procesa donošenja odluka u Europskoj uniji, ako se želi da stvari nastave funkcionirati. Da li sve te perspektive, od velikog političkog značaja, blijede i da li se udaljavaju zbog novih Schroederovih izjava? Prerano je kazati, ali razjašnjavanje tih točaka se, od sada pa na dalje, treba strpljivo i ustrajno tražiti, zajedno s njemačkim prijateljima. Samo predsjedanje će ih više obvezati i otežat će im prešućivanje. Sada kad se čini da igra, nestankom opreke Istok - Zapad, ne nosi toliki pritisak, da li druge zemlje članice, počevši s Francuskom, s obzirom na njezinu središnju ulogu u europskom procesu, još uzimaju u obzir neku strategiju ili se povlače prema taktici? Gledajmo, ponajprije, u vlastitu kuću.(...) Bez snažnog pozivanja na ideale koji bi premostili strančarenja i koji bi rasvijetlili prave interese zemlje, rizik je za Talijane da se još jednom udalje od svoje europske obveze. Nije u igri samo predsjedanje bruxelleskim povjerenstvom, već dalji i viši ciljevi, koji se tiču nada mladih", piše Bruno Bottai.