LA STAMPA 14. XII.-BEČ I EUROPSKE OSOVINE

ITALIJA LA STAMPA 14. XII. 1998. Beč mijenja europske saveze "Razmišljajući o Beču dan poslije (kad su se ugasila svjetla u salonima Hofburga, koji neizbježno podsjećaju na prošli sjaj, no i na nemilosrdne spletke oko vlasti u Europi carstava), može se uočiti da je skup bio razočaravajući, ali i važan. Razočaravajući jer, iako je istina da se nisu očekivale velike operativne odluke, nije se očekivala ni opće odgađanje problema, od austrijskog do njemačkog predsjedanja, ili, čak, i onog finskog, koje će se dogoditi poslije njemačkog. No bio je i važan iz dva razloga. Prvi je da se nakon euforije zbog dolaska eura, što se praktički već dogodilo sa spektakularnim istovremenim smanjivanjem kamatnih stopa jedanaest središnjih banaka, vidjelo da će snošenje gospodarsko-političkih posljedica zajedničke valute biti ništa manje težak posao od onoga koji je bio potreban da se zajednička valuta stvori. Drugi je, određeniji, razlog taj da se u Beču zabilježila strukturalna promjena međueuropskih odnosa. U mnogo oblika je završena Europa francusko-njemačke osovine i rođena je jedna drukčija Europa, sačinjena od poprečnih i unakrsnih osovina. To je, dakle, europska igra na svim poljima. Naravno da francusko-njemačka osovina nije potpuno završena, dogovor između dviju najvećih sila na kontinentu (čija je pomirba, nakon tri rata tijekom sedamdeset godina, bila povijesni znak za stvaranje Europe) i dalje je od presudne važnosti. Ali to više nije privilegiran i isključiv odnos. Francuska i Njemačka su zajednički nastupile u pitanju borbe protiv nezaposlenosti (tražeći određivanje ciljeva čije se ostvarivanje može kvantitativno ustanoviti u nekom vremenskom razdoblju), no bile su jasno podijeljene u, isto toliko ključnom, pitanju financiranja zajedničkog proračuna i ustroja izdvajanja za poljoprivredu. Njemačka je, zatim, s Velikom Britanijom dogovorila bilateralno stajalište u svezi s državnim poreznim politikama, dok se Francuska s Velikom Britanijom dogovorila o pokretanju zajedničke europske obrane, koja je u teoriji postala moguća promjenom smjera kojega je napravila laburistička vlada Tonyja Blaira. I, na kraju, još jedan bilateralni prijedlog o pitanju zapošljavanja, ovoga puta anglo- španjolski (u kojemu se iskazuje nepovjerenje prema državnom upravljanju i u kojemu se traži oslanjanje na pragmatičniju i prilagodljiviju viziju tržišta rada). Što to znači? To znači da u europskoj 'tvornici' ne postoji više samo jedan 'stroj', već mnogi. Čini se, na žalost, da su svi pokretani nacionalnim interesima, više nego vizijom zajedničkog 'proizvoda'. A Italija? Na svojoj tiskovnoj konferenciji (vođenoj istom sigurnošću koja je do sada iskazana u unutarnjoj politici), Massimo D'Alema je ironizirao 'osovine' i 'posebne' odnose. To je razumljivo. Italija se uvijek pribojavala osovina, posebice francusko-njemačke, pa i kada je imala dobre razloge da je podupre.(...) Ne treba zaboraviti da smo mi, uz Francusku i Njemačku, jedan od tri velika partnera osnivača Zajednice koja je sada Europska unija. Postoji još jedna činjenica. Italija je odbijala osovine i vrhovne uprave, pomalo radi ljubomore ili frustracije, no i radi, i to u velikoj mjeri, 'europeističkog' gledanja, odnosno sklonosti federalizmu, a tu je viziju D'Alema potvrdio. Stoga, umjesto da tražimo ili sanjamo o ulozi 'spojnice' među različitim državnim stajalištima (koje se, treba napomenuti, u gotovo potpunoj 'eurosocijalističkoj' homogenosti, uopće ne koči) mi moramo snažno pokrenuti upravo tu viziju 'federalističke tendencije', ili barem 'pozitivan stav', i njome uvjetovati našu potporu bilo čemu, ili, još bolje, učiniti je temeljem naše inicijative, bilo na polju gospodarstva ili zapošljavanja, vanjske politike ili sigurnosti, i sveukupno na polju političkih institucija koje same mogu obuzdati i nadzirati, makar i zakonske, pritiske nacionalnih interesa. To je za nas 'Bečka lekcija' to je naš pravi i trajni nacionalni interes. U tom smislu imamo povijesnu vjerodostojnost i imamo potrebnu gospodarsku težinu. Iskoristimo ih sada", piše Aldo Rizzo.