IT CORRIERE 4. I.- HIMNE I RAZLIČITOSTI

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 4. I. 1998. Himne u neskladu s vremenom "Vjerujem da je ono što se događa u Europi konačni poraz misli Karla Marxa, ekonomista koji je nagovarao siromašne da se ujedine (dok je poznata stvar da siromašni, što su siromašniji to se jače mrze), i koji je vjerovao da sva zbivanja oko ljudi, uključujući i sreću i nesreću, ratove i napredak, pokreće gospodarstvo. Jadničak nije shvatio da su ljudi općenito, a Europljani posebice, nepopravljivi romantičari. Na kraju se uz mnogo napora uspijevaju dogovoriti glede brojeva, novaca, konkretnih stvari, na kraju, i uz mnogo napora, dok im je gotovo nemoguće nadvladati razlike koje proizlaze, primjerice, iz činjenice jedu li češnjak ili ga ne jedu, broje li prste od palca ili od malog prsta, nose li šešir ovako ili onako... Dvije tisuće godina europske povijesti, vjerskih ratova, genocida, kontinentalnih blokada, koalicija, plinova za gušenje, linija Maginot i Gotskih linija, na kraju je proizvelo jedinstvenu europsku valutu. No misliti da je jedan gospodarski sporazum, koliko god bio važan, dovoljan da u Europljane pretvori sve stanovnike Staroga kontinenta čista je ludost. Postizanje europskog jedinstva samo na gospodarskom temelju nije zamislivo, kao što je danas nezamisliva europska nogometna reprezentacija koja ne bi bila zbroj državnih reprezentacija pojedinih zemlja, nego koja bi pretendirala sve njih zamijeniti.(...) I izvan nogometa, nadmetanje između europskih zemalja morat će trajati, i trajat će još dugo nakon nestanka nacionalnih valuta, i nakon stvaranja europske federalne vlade, koja će djelomice zamijeniti stare vlade. Novi simboli jedinstva pridružuje se, ne nadomještajući ih, onim mnogo starijima, različitosti i posebnostima, nastavit će postojati i nacionalne himne, koje se pjevaju u službenim prigodama, u vojarnama i na nogometnim terenima, i govorit će (za račun Španjolaca, Francuza, Talijana i tako dalje) ono što su nacionalne himne uvijek govorile, na svim jezicima i uz sve glazbe ('mi smo najbolji i najjači i Bogu najdraži; nitko nas ne može pobijediti' i tako dalje).(...)", piše Sebastiano Vassalli.