RFI 28. XII. CETINIĆ O EURO-U

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 28. XII. 1998. Frano Cetinić u rubrici 'Dosje' osvrće se na američke kritike europske jedinstvene valute - eura. "U četvrtak, zadnjega dana ove godine, točno u jedanaest sati po zapadnoeuropskom vremenu, središnje banke svih zemalja članica Europske unije, uključujući i one koje nisu pristupile zajedničkoj europskoj moneti, objavit će tečajne liste konverzije nacionalnih valuta u euro. Složeni šestocifreni iznos, koji će istodobno jamčiti bilateralne paritete, određene prošloga svibnja između nacionalnih valuta, zatim prijelaz na euro, na osnovi prelaska ekija na euro, u omjeru 1:1, i kao treće - obračunski tečaj u odnosu na američki dolar. Jedina poteškoća i predmet velikih pogađanja je tzv. integrirana eurokošara, u kojoj nacionalne valute pojedinih zemalja čine različite ponderirane vrijednosti. U eurokošari, naime, njemačka marka sudjeluje sa čak 30 posto, francuski franak 19, a grčka drahma, na primjer, tek s 0,8 posto od ukupnog iznosa. Uvođenje zajedničke, točnije jedinstvene, euromonete uistinu je veliki događaj, kruna višedesetljetnih napora za ujedinjenjem Starog Kontinenta. Iako jedinstven u povijesti Europe, koji će imati isto tako velike ekonomske i političke posljedice, ovaj događaj na prijelazu iz '98. u novu '99. ne bi trebao značiti obnovu negdašnje slave, moći i prošlosti Europe. Tako bar piše jedan od vodećih američkih teoretičara međunarodnih odnosa Farid Zakarija, glavni urednik uglednoga američkog teorijskog časopisa 'Foreign Affairs', u članku što ga objavljuje američki tjednik 'The Newsweek'. Dvadeseto stoljeće bilo je katastrofalno za Stari Kontinent. Ono je obilježilo kraj uloge europskih zemalja kao vodećih činitelja svjetske povijesti u posljednjih 500 godina. Iz II. svjetskog rata Europa izlazi u ruševinama i podijeljena između dviju izvaneuropskih velesila. Ujedinjenje Europe bilo je otpočetka, po ovom američkom analitičaru, ali ne samo po njemu, izraz te nostalgije i nade u obnovu negdašnje moći. Monetarna unija sama po sebi ima niz prednosti ekonomskih i političkih, ali teško da bi ona sama mogla predstavljati osnovu za šire političko i kulturno ujedinjenje kontinenta. Može li zajednička moneta zamijeniti ona dva tradicionalna stupa na kojima je bila izgrađena Europa, a to su kršćanstvo i racionalizam. Na tako formulirano pitanje, američki znanstvenik, nakon tolikih Europljana, pobornika inače ujedinjenja Starog Kontinenta, odgovara dakako negativno. Pojam Europa kao pojam za zajedničko naslijeđe europskih naroda, počinje se rabiti tek od 18. stoljeća, dotad veoma iznimno. Ranije, prevladavao je naziv 'kršćanski svijet'. To je bila ona os oko koje se strukturiralo i gravitiralo europsko društvo. To je ujedno bio i temelj odgoja, obrazovanja, umjetnosti, kulture, podsjeća Zakarija i ustvrđuje kako je laicizacija na tragu prosvjetiteljstva postala jedan od najmoćnijih motora suvremene povijesti, obilježen i velikoeuropskim utjecajem. No, ona je polako ali zato temeljito ispraznila zapadnu kulturu od njezina vjerskog sadržaja i značenja, ostavljajući i one tipične kreacije - crkve, samostane, sveučilišta, kantate, pasije, portrete, piete Djevice i Djeteta, nije ni siroče nekadašnje veličine. Vjera u znanost zamijenila je samo vjeru i devetnaesto europsko stoljeće stoljećem beskrajnog povjerenja u materijalni napredak. Od toga optimizma Europa će se brutalno otrijezniti u ovom našem XX. stoljeću sa dva svjetska rata ili bolje reći, s dva europska građanska rata, s nacizmom, komunizmom i holokaustom, i sumnjom u samu sebe. Zbog XX. stoljeća i njegovih pokolja, europski su intelektualci, a poslije i europska društva počeli dovoditi u pitanje svoje cjelokupno naslijeđe. Nestalo je uporište koje bi bilo prihvatljivo i neupitno za sve. Skepticizam, sumnja i postmodernistička ironija postali su vladajućim modama u Europi. U takvim uvjetima, kad je nestao cement koji povezuje zajednicu, možemo li zamisliti, pita se američki znanstvenik da bi neki Irac, npr., jer sada prima redovitu pomoć od Bruxellesa, bio spreman da ratuje i da se žrtvuje za Europu. Tu svojevrsnu malaksalost, obamrlost Europe, Zakarija vidi i u samom izboru grafičkog dizajna eura. Na jedinstvenoj europskoj moneti neće se nalaziti nijedno slavno ime ili kulturna kreacija posebnih europskih naroda. Sve samo geometrijske crte, šare, zvijezde, znamenke. Nigdje Platona, Bacha, Dantea, Shakespearea, Montaignea, Crkve Notre Dame, Michelangela, Mozarta ili Cervantesa, i tako dalje. Kao da je euro izrađen za neku epizodu američke serije 'Zvjezdanih staza', koja se odvija na pustinjskim predjelima Marsa bez ikakvih kulturnih tragova, ističe američki znanstvenik." (RFI)