MIŠLJENJE BROJ 3 ARBITRAŽNE KOMISIJE MIROVNE KONFERENCIJE O JUGOSLAVIJI

JUGOSLAVIJI ZAGREB, 16. siječnja (Hina) - Objavljujemo u cijelosti "Mišljenje broj 3" Arbitražne komisije Mirovne konferencije o Jugoslaviji (neslužbeni prijevod s francuskog). "Mirovna konferencija o Jugoslaviji Arbitražna komisija Mišljenje broj 3 Predsjednik Arbitražne komisje primio je 20. studenoga 1991. godine pismo u kojem je predsjednik Mirovne konferencije o Jugoslaviji lord Carrington zatražio od Komisije mišljenje o slijedećem pitanju koje je postavila Republika Srbija: "Da li unutarnje linije razgraničenja između Hrvatske i Srbije s jedne strane, te Srbije i Bosne i Hercegovine s druge strane , mogu biti smatrane granicama prema međunarodnom javnom pravu?" Komisija je upoznata s raspravama, primjedbama i dokumentima koje su dostavili republike Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija, Crna Gora, Slovenija, Srbija, Predsjedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i "Skupština srpskog naroda Bosne i Hercegovine". 1. Komisija je u svom mišljenju broj 1, od 29. studenoga 1991. godine, koje je javno objavljeno 7. prosinca, konstatirala da se "Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija nalazi u procesu raspada". Prema tome, i vodeći računa o činjenici da su republike Hrvatska i Bosna i Hercegovina između ostalih zatražile međunarodno priznanje kao neovisne države, Komisija je svjesna da za pitanje koje joj je postavljeno mora pronaći svoj odgovor u kontekstu nestalne i promjenjive situacije, te smatra kako se on mora temeljiti na načelima i pravilima međunarodnog javnog prava. 2. Prema tome, Komisija je mišljenja da će, čim se proces u SFRJ završi stvaranjem jedne ili više neovisnih država, problemi granica, a naročito onih koje se odnose na republike na koje se odnosi postavljeno pitanje, morati biti rješeni u skladu sa slijedećim kriterijima: Prvo - Vanjske granice morat će biti poštovane u svakom slučaju, u skladu s načelima na koja se poziva Povelja Ujedinjenih naroda, Deklaracija koja se odnosi na načela međunarodnog prava koja se tiču prijateljskih odnosa i suradnje između država u skladu sa Poveljom Ujedinjenih naroda (Rezolucija 2625 (XXV) Generalne skupštine Ujedinjenih naroda) i završni dokument Helsinkija, a čime je nadahnut članak 11. Bečke Konvencije od 23. kolovoza 1978. godine o nasljedstvu država u pitanjima ugovora. Drugo - Razgraničenja između Hrvatske i Srbije ili između Srbije i Bosne i Hercegovine, ili evenutalno između drugih neovisnih država koje međusobno graniče, mogu se mijenjati samo slobodnim i međusobnim sporazumom. Treće - U pomanjkanju suprotnog sporazuma, prijašnje granice dobit će karakter granica zaštićenih međunarodnim pravom. To je zaključak kojem vodi načelo poštivanja teritorijalnog "status quo" i naročito "uti possedetis juris" koje, iako prvotno priznato u rješenju problema dekolonizacije u Americi i Africi, danas čini načelo općeg karaktera kako ga je označio Međunarodni sud pravde (slučaj graničnog spora Burkina Faso - Republika Mali, odluka 22. prosinca 1986. godine, Zbornik 1986., članak 20., stranica 565) : "To načelo ne dobiva ipak karakter posebnog pravila nerazdvojivog od utvrđenog sistema međunarodnog prava. Ono čini opće načelo, logički povezano s pojavom prijelaza na neovisnost, gdje se ona očituje. Njegov je očiti cilj da se izbjegne da neovisnost i stabilnost novih država budu ugrožene bratoubilačkim borbama..." Ovo se načelo utoliko više može lakše primjeniti između republika, što je prema stavku 2. i 4., članka 5. Ustava SFRJ, bilo odlučeno da se konzistentnost teritorija i granica republika ne može mijenjati bez njihova pristanka." (Hina) fp 161617 MET jan 92