MIŠLJENJE BROJ 2 ARBITRAŽNE KOMISIJE MIROVNE KONFERENCIJE O JUGOSLAVIJI

O JUGOSLAVIJI ZAGREB, 16. siječnja (Hina) - Objavljujemo u cijelosti 'Mišljenje broj 2' Arbitražne komisije Mirovne konferencije o Jugoslaviji (neslužbeni prijevod s francuskog). "Mirovna konferencija o Jugoslaviji Arbitražna komisija Mišljenje broj 2 Predsjednik Arbitražne komisije primio je 20. studenoga 1991. godine pismo u kojem je predsjednik Mirovne konferencije o Jugoslaviji lord Carrington zatražio od Komisije mišljenje o slijedećem pitanju koje je postavila Republika Srbija: "Da li srpski narod u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kao činitelj jedne od konstitutivnih nacija Jugoslavije, uživa pravo na samoodređenje?" Komisija je upoznata s raspravama, primjedbama i dokumentima koje su dostavili republike Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija, Crna Gora, Slovenija, Srbija, Predsjedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavija i "Skuština srpskog naroda Bosne i Hercegovine". 1. Komisija smatra kako u sadašnjem stanju svog razvoja, međunarodno pravo ne precizira sve posljedice prava na samoodređenje. Ipak je dobro utvrđeno da bez ozbira na prilike, pravo na samoodređenje ne može dovesti do promjene granica koje postoje u trenutku neovisnosti (uti possidetis juris) osim u slučaju suprotnog sporazuma od strane zainteresiranih država. 2. Ako u okviru jedne države postoji jedna ili više grupa koje čine jednu ili nekoliko etničkih, vjerskih ili jezičnih zajednica, te grupe po međunarodnom pravu imaju pravo na priznanje svog identiteta. Kao što je Komisija naglasila u svom mišljenju broj 1, od 29. studenoga 1991. godine koje je javno objavljeno 7. prosinca, prema pravilima općeg međunarodnog prava, koja su sada imperativna, na državama je da osiguraju poštivanje prava manjina. Ta se potreba nameće svim republikama glede zajednica koje postoje na njihovom teritoriju. Prema tome, srpsko pučanstvo Bosne i Hercegovine i Hrvatske mora uživati sva prava koja se prema međunarodnim konvencijama koje su na snazi priznaju manjinama, kao i nacionalne i međunarodne garancije sukladne s načelima međunarodnog prava i odredbama Poglavlja II, prijedloga Konvencije od 4. studenoga 1991. godine koju su prihvatile te republike. 3. Između ostalog članak 1. svakog od dva međunarodna ugovora koji se odnose na ljudska prava iz 1966. godine, određuje kako je pravo na samoodređenje zaštitno načelo ljudskih prava. Prema tom pravu, svaki čovjek može zahtijevati pripadnost etničkoj, vjerskoj ili jezičnoj zajednici, po svom izboru. Prema Komisiji, jedna od posljedica tog načela mogla bi biti da se na temelju sporazuma između republika, pripadnicima srpskog pučanstva Bosne i Hercegovine i Hrvatske, može, ako oni to žele, priznati državljanstvo po njihovom izboru sa svim pravim i svim obvezama koje proizlaze prema državama na koje se odnosi. 4. Prema tome, mišljenje je Arbitražne komisije : - da srpsko stanovništvo Bosne i Hercegovine i Hrvatske ima pravo uživati sva prava koja se priznaju manjinama i etničkim grupama prema međunarodnom pravu i odredbama prijedloga Konvencije Mirovne konferencije o Jugoslaviji od 4. studenoga 1991. godine koje su se Republika Bosna i Hercegovina i Hrvatske obvezale primijeniti; - da te republike moraju pripadnicima tih manjina i tih etničkih grupa dati na uživanje sva ljudska prava i temeljne slobodne koje priznaje međunarodno pravo, uključujući u tom slučaju i pravo na odabir svojeg državljanstva. Pariz, 11. siječnja 1992. godine" (Hina) fp 161517 MET jan 92