ODGOVORI MINISTARSTVA INOZEMNIH POSLOVA REPUBLIKE HRVATSKE NA PITANJA ARBITRAŽNE KOMISIJE HAAŠKE KONFERENCIJE (2)

ARBITRAŽNE KOMISIJE HAAŠKE KONFERENCIJE (2) ZAGREB, 20. prosinca (Hina) - Odgovor na pitanje: "Jesu li interno zacrtane demarkacijske linije između Hrvatske i Srbije, i između Srbije i Bosne i Hercegovine, granice u smislu međunarodnog javnog prava?" " Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina i ostale republike, te dvije autonomne pokrajine imaju utvrđene fiksne granice, koje su priznate kao takve u svim saveznim ustavima. Član 5 saveznog Ustava iz 1974. godine to uređuje. Prema ovom Ustavu granice između republika mogu se mijenjati samo u dogovoru republika o kojima je riječ. Većina tih granica ima duboke povijesne korijene. Granice Bosne i Hercegovine i Hrvatske su bivše granice Otomanske imperije sa Austrijom i Venecijom uz neke manje izmjene tijekom 18. stoljeća. Granice Hrvatske sa Autonomnom pokrajinom Vojvodinom su većim dijelom iste kao one između Hrvatske i Madžarske prije 1918. i one slijede rijeku Dunav. Samo manji dio te granice utvrđen je nakon drugog svjetskog rata, u području Srijema i to na štetu Hrvatske, pri čemu se slijedilo pravedniju etničku ravnotežu. Baš je taj kraj danas bojno polje i područje protjerivanja nesrpskog življa. Povijesno Srijem pripada Hrvatskoj. Njegov je glavni grad bio Vukovar, a pripadao mu i grad Zemun koji je danas dio Beograda. No Hrvatska ne dovodi u pitanje ovu "demarkacijsku liniju". Srbija je ta koja sada uništava gradove Vukovar i Osijek, te koja ubija miroljubljivo nesrpsko stanovništvo sa ciljem da se stvori etnički "čista" "Srpska autonomna oblast zapadna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem," u kojoj Srbi čine približno 20% od ukupnog stanovništva. Kada se stvara nova država, slijedeći načelo jednakih prava i samoodređenja naroda , postojeće granice - ako nije drukčije dogovoreno (očigledno uz pristanak strane od koje se traže teritorijlni ustupci) postaju "granice u smislu međunarodnog javnog prava ". U ovom slučaju, bilo kakva promjena postojećih granica uz prijetnju silom ili uporabu sile je strogo zabranjena. Načelo teritorijalnog "statusa quo" je bilo potvrđeno u svim glavnim međunarodnim instrumentima, i stvarno je jedan od kamena temeljaca održanja međunarodnog mira i sigurnosti. Hrvatska ne pristaje na bilo kakve pregovore koji bi se odnosili na njene postojeće granice, posebno ne sa Srbijom i Crnom Gorom koje obje vode agresivni rat protiv njene teritorijalne cjelovitosti i demokratski izabrane vlasti. S druge strane, Republika Hrvatska je voljna poštovati sva ljudska prava i sva prava pripadnika nacionalnih ili etničkih grupa koje žive u njenim granicama, kao što je to propisano članku 2 "Ugovornih odredbi za (buduću) konvenciju." Kao što je naprijed naglašeno, načelo poštivanja teritorijalne cjelovitosti tj. postojećih granica je potvrđeno na jedan ili drugi način svim važnim međunarodnim instrumentima. Ono je potvrđeno između ostalog, članom 2 (4) Povelje UN, te u Deklaraciji o načelima koja uređuju odnose država sudionica, (Načela pod b. IV i I) iz Završnog akta Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi iz l975. godine. A i Deklaracija o Jugoslaviji, usvojena na izvanrednom ministarskom sastanku 3. rujna 1991. u Haagu, potvrdila je slijedeća načela, koji su pravna osnova za odluke Arbitražne komisije: "nema jednostranih promjena granica, zaštita prava svih u Jugoslaviji, vodeći pritom računa o svim legitimnim interesima i težnjama". Član 1 (1) Haaškog dokumenta u istom duhu, utvrđuje: "1) U okviru općeg rješenja, priznanje nezavisnosti, unutar postojećih granica, osim ako nije drukčije dogovoreno, onih republika koje to žele". Provodeći ova načela, kao i II poglavlje Haaškog Dokumenta, Hrvatski Sabor je 4. prosinca 1991. jednoglasno usvojio Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama te o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj. Njegovi dijelovi V i VI odnose se na područja u kojima Srbi čine brojčanu većinu. Pošto je na taj način Hrvatska zadovoljila sve zahtjeve iz Haaškog Dokumenta - koje je Srbija dosad odbacivala - te iz načela općeg međunarodnog prava, Hrvatska nije u pravnoj obvezi da prihvati bilo kakve pregovore ili arbitražni postupak koji bi se odnosili na njene postojeće granice. Srbi čine samo 12,4% ukupnog stanovništva Hrvatske. Sa svoje strane, Republika Hrvatska je preuzela obvezu iz 5. dijela svoje Ustavne odluke o suverenosti i nezavisnosti, prihvaćene 25. lipnja 1991. od Hrvatskog Sabora , da prizna pun suverenitet i međunarodno-pravni subjektivitet novim državama koje nastaju razdruživanjem SFRJ u okviru postojećih granica SFRJ, i u okviru njihovih međusobnih granica utvrđenih dosadašnjim Ustavom ili međusobnim dogovorom na demokratski način." (Hina) fs 201121 MET dec 91