IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA, RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 15. siječnja (Hina) LE FIGARO (Francuska) - "Suptilna igra Slobodana Miloševića" naslov je podužeg komentara dnevnika Le Figaro u kojem se prvo raščalanjuju najnoviji događaji na jugoslavenskom području, a zatim traže izlazi iz sadašnjeg stanja. Prema listu, nedavna smrt europskih promatrača nije ugrozila "diplomatski kalendar". Komentator tvrdi da se savezna vojska sada bori za svoj opstanak, a sve dok traje rat i jugoslavenska fikcija potrebno je "savezno predsjedništvo" i "savezna vojska". Međutim, nastavlja komentator, "savezna vojska neće preživjeti mir jer je sadašnja armija osnovana kako bi štitila dvadeset milijuna Jugoslavena, a u mini-federaciji, koju predlaže srbijanski predsjednik Milošević, s deset milijuna stanovnika, neće biti jamstva za zapošljavnje. U vrijeme kada srbijanski režim 'dolijeva vodu u vino' i pristaje da plave kacige dođu u Hrvatsku, savezna vojska se stavlja pod zapovjedništvo jednog 'jastreba'". O dosadašnjim raspravama o dolasku plavih kaciga u okviru tzv. srpskog bloka komentator piše: "Čim se govori o miru, tzv. srpskom bloku prijete podjele. S jedne strane su oni koji ostavljaju diplomate da rade svoj posao, a s druge oni kojima je u interesu da ih ometaju. Slobodan Milošević sada je u prvoj kategoriji, a prije nekih mjesec dana nije strahovao, kao ni Sadam Husein nekada, od diplomatske izolacije. Milošević nastoji spasiti Jugoslaviju, ali je svjestan da jugoslavenska fikcija neće preživjeti priznanje neovisnosti Hrvatske i Slovenije od utjecajnih europskih država." Komentator zatim potvrđuje da "položaj prvog čovjeka Srbije Slobodana Miloševića ni šest mjeseci nakon izbijanja ratnih sukoba nije ugrožen. Njegova je popularnost začuđujuće visoka". U nastavku komentara govori se o sadašnjim i budućim gospodarskim problemima te republike. Izvješćuje se da se sadašnji ratni troškovi financiraju jedino tiskanjem novca. "Slobodan Milošević dobro zna da nijedan nasljednik komunizma nije preživio gospodarsku krizu, te da Rumunjska i Grčka, koje su jedine ostale u dobrim odnosima sa Srbijom, nisu te koje će financirati njezin razvoj." Komentator ocjenjuje i srpske interese u hrvatskim enklavama, kao i mogući novi položaj Slobodana Miloševića. "Svi će srpski civilni organi koji su formirani u onim dijelovima Hrvatske u kojima su Srbi većinsko pučanstvo trajati jer, kako stoji u odluci o primirju nedavno potpisanoj u Sarajevu, održavanje javnog reda i mira bit će u djelokrugu lokalne policije čije će sve postojeće strukture ostati. Ipak, dovršavanje sukoba potrajat će godinama. Slobodan Milošević će, s obzirom da savezno predsjedništvo i savezna vojska nemaju više razloga postojati, ostati jedini gospodar situacije nakon rata, tako da mu je u interesu ne ometati Cyrusa Vancea u njegovom poslu. THE INDEPENDENT (V. Britanija) - Utvrdivši da smrt petorice promatrača EZ nije "izbacila iz kolosijeka napore ni EZ ni UN da povedu zemlju u razdoblje razmjernog mira i dugoročna političkog rješenja", Lawrence Freedman naglašava da je taj događaj "potaknuo osnovno pitanje koje se odnosi na jugoslavensku situaciju, ali će još mnogo puta u budućnosti biti relevantno". Ističući kako EZ "mora odlučiti kakvo će stajalište zauzeti u rješavanju teških problema", autor upozorava da ona sada pokušava "slijediti dva različita - a donekle i kontradiktorna - pristupa čuvanju mira: a to je pokušaj da istodobno posreduju i da interveniraju". Raščlanjujući potanko te dvije uloge, autor piše da "posredovati znači obraćati manje pozornosti na bit sukoba a više se usredotočiti na mirno rješavanje i, ako je moguće, smirivanje. Posrednik se postavlja između dviju zaraćenih strana (...) Onaj tko intervenira vjeruje da se pitanja o biti sukoba ne mogu izbjeći te da mora odlučiti (...) Onaj tko intervenira može tvrditi da je nepristran, ali će biti pod snažnim pritiskom da to i pokaže." U nastavku komentator piše da "oni koji podupiru sadašnju politiku EZ tvrde kako ona ne znači prelazak s posredovanja na intervenciju, nego da je to samo promjena vrste posredovanja" te, pišući o prijašnjim stajalištima EZ, dodaje da se, što se više "raspoloženje okreće prema Hrvatskoj, u njezinu nepristranost počelo sumnjati u Srbiji - gdje je sada općenito vide kao tradicionalno neprijateljsku njemačku vanjsku politiku, pa više ne može djelovati kao posrednik. Zbog toga su promatrači EZ izloženi opasnosti." Autor zatim podsjeća na neke nedavne intervencije i piše o ulozi UN koji se pripremaju poslati plave kacige u Jugoslaviju - i tako zapravo, od EZ preuzeti nepristranu ulogu." Upozoravajući da se još nedavno "izrugivalo svakom nagovještaju da UN imaju ulogu u pitanju sigurnosti Europe poslije hladnog rata" te da je "naglasak bio na europskom rješavanju europskih problema", autor ističe da "UN ostaju, bez obzira na to hoće li uspjeti ili ne u Jugoslaviji, međunarodna organizacija s najvećom ekspertizom i legitimnošću kad su potrebne ovakve operacije." U završnom dijelu članka autor ističe da se "EZ ne bi trebala baviti teškoćama u ulozi poštenog posrednika. Ima i drugih koje bi se time mogle jednako dobro baviti kao i UN - primjerice KESS kojega centar za rješavanje kriznih pitanja još nije dovoljno razvijen da bi u ovom trenutku preuzeo tu ulogu". Napominjući na kraju da "jednostavno zbog svoje političke i gospodarske težine, EZ ne može izbjeći neku vrstu intervencionističke uloge u poslovima drugih europskih država", Freedman zaključuje da "zajednička vanjska politika može dati svoj najveći doprinos bude li se na tom temeljila." (Hina)dd 150542 MET jan 92