Najteže stanje je u gradskim i industrijskim središtima poput Sarajeva, Zenice i Tuzle.
Nevladina udruga "Eko forum" iz Zenice potvrdila je kako je u ponedjeljak u tom gradu zabilježena rekordna koncentracija od tisuću mikrograma prašine po prostornom metru, dok je koncentracija sumpordioksida u zraku premašila vrijednost od 500 mikrograma.
"Stanje zraka u Zenici doslovno je katastrofalno. Vrijednosti prašine prelazile su više od tisuću, a sumpordioksida preko 500 (mikrograma), a poznato je da se u slučaju koncentracije sumpora većoj od 500 u trajanju dužem od četiri sata mora proglasiti stanje uzbune. To se ipak nije dogodilo, a i da se dogodilo Zeničani moraju udisati kakav god zrak imali", kazao je Harun Drljević iz zeničkog "Eko foruma".
Prema podacima kojima raspolaže Hidrometeorološki zavod Federacije BiH, prosječna koncentracija prašine u Sarajevu proteklih je dana bila i po 600 mikrograma po prostornom metru.
"U gradovima u Hrvatskoj ta se koncentracija od Zagreba do Slavonskog Broda kretala od 80 do 90 mikrograma maksimalno, dok je u Europi od 45 do 60 mikrograma, a kod nas (u BiH) 600 mikrograma. Sve to govori da smo mi prostor koji je najzagađeniji mikročesticama prašine", kazao je Martin Tais, stručnjak za kontrolu kvalitete zraka.
Prema standardima kakvi su na snazi u zemljama-članicama Europske unije, granica zagađenja tzv. finim česticama prašine odnosno onima koje su manje od 2,5 mikrometra je 25 mikrograma po prostornom metru, a sve iznad toga smatra se štetnim po ljudsko zdravlje.
Kvaliteta zraka u Sarajevu desetljetni je problem, a jedino razdoblje u kojemu on nije postojao bilo je ono ratno, kada nije radila industrija niti je bilo grijanja ili automobilskog prometa. Meteorolozi za probleme u Sarajevu djelomice "krive" prirodu koja tijekom zimskih mjeseci, zbog temperaturne inverzije i kotlinskog položaja grada, stvara učinak "poklopca" bez strujanja zraka ispod njega.
Kvaliteta zraka u poratnim godinama u Sarajevu sve je lošija i vraća se na stanje kakvo je vladalo krajem 60-ih i 70-ih godina kada je glavni grad BiH bio među najzagađenijima na području bivše Jugoslavije. Nakon toga investirana su značajna sredstva u plinofikaciju kako bi se smanjilo zagađenje prouzročeno korištenjem ugljena za grijanje što je ubrzo dalo vidljive rezultate. No nakon rata, zbog sve nižeg standarda i sve većeg siromaštva, značajan broj stanovnika Sarajeva počeo je ponovno prelaziti s plinskog na grijanje na ugljen i to slabije kvalitete, koji pri sagorijevanju u zrak ispušta ne samo prašinu nego i velike količine sumpordioksida.
"Ljudi nemaju novaca i ponovo koriste ugljen. Već na Ilidži (prigradska općina) imate koncentraciju od 500 do 600 mikrograma sumpordioksida", ističe Tais.
Uz problematična ložišta, Sarajevu je problem i velika koncentracija automobila i to uglavnom starijih modela koji ne ispunjavaju suvremene ekološke propise. Procjena je kako u Sarajevu ima i do 150 tisuća automobila u usporedbi s prijeratnih dvadesetak tisuća, a gradske ulice nisu projektirane za toliki broj vozila pa su zastoji česti i putovanje s jednog na drugi kraj grada u "špicama" traje duže od sat vremena iako je riječ o udaljenostima od tek petnaestak kilometara.
Ekolog Drljević upozorava kako će zimska zagađenja zraka ostaviti trajne posljedice po zdravlje ljudi.
"Postoje izravne implikacije na kronične bolesnike, no još je katastrofalniji fenomen akumulacije odnosno dugotrajne izloženosti ovim otrovima za koje je poznato da su i kancerogeni i patogeni odnosno da izazivaju bolesti u idućim generacijama. Cijenu ovog fenomena ćemo tek platiti u vremenima koja su pred nama", upozorava Drljević.
I Martin Tais suglasan je kako je zdravlje najskuplje a država će u konačnici platiti najveću cijenu podmirujući troškove liječenja onih koji će oboljeti zbog zagađenosti zraka. Predložio je stoga da se u Sarajevu hitno riješi problem prometnog kolapsa gradnjom brzih zaobilaznica, a pitanje grijanja uredi tako da se građane stimulira na daljnju uporabu plina.