VUKOVAR - Vukovar i 22 godine nakon jednog od najvećih zločina poslijeratne Europe još traga za nestalima, a preživjeli traže pravdu iako su neki od počinitelja osuđeni te još traju suđenja u Hrvatskoj, Srbiji i na Haaškom sudu. U bitki za Vukovar, koja je počela 25. kolovoza, a završila slomom obrane grada 18. studenoga 1991. godine, po podacima vukovarske bolnice, ubijene su 1624, a ranjeno 1219 osoba dok je nakon okupacije, u srbijanske logore odvedeno oko 8.000 vukovarskih branitelja i civila, a iz potpuno razrušenog grada prognano je oko 22.000 Hrvata i nesrba. Tijekom posljednjih dana opsade dio civila i branitelja potražio je spas u vukovarskoj bolnici. Pošto su JNA i paravojne postrojbe zauzele bolnicu, izdvojeno je i iz nje odvedeno najmanje 260 osoba. Iz masovne grobnice na Ovčari 1996. godine ekshumirano je 200 osoba, a za ostalima još se traga. Na području Vukovarsko-srijemske županije još se traga za 464 nestale osobe kojima se svaki trag gubi upravo u ratnom Vukovaru 1991. Za te i druge zločine počinjene nad civilima i zarobljenicima tijekom agresije i okupacije Vukovara podignute su mnoge opužnice na županijskim sudovima u Vukovaru i Osijeku te na Međunarodnome kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu i Specijalnom sudu za ratne zločine u Beogradu. No, iz Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) smatraju da pravda "ni izdaleka nije zadovoljena" kad je u pitanju kažnjavanje zločina počinjenih nad Vukovarcima 1991. godine. Po riječima predsjednika HDLSKL-a Danijela Rehaka, još su izvan dosega pravde mnogi nalogodavci i kreatori agresije na Vukovar. "Od svih naših prijava koje smo podnijeli, po većini njih nije gotovo ništa rađeno", tvrdi Rehak i dodaje kako bez kažnjavanja zločina počinjenih u Vukovaru 1991. godine Vukovarci teško mogu pronaći svoj mir i 22 godine nakon Domovinskog rata.
ZAGREB - Članovi saborske radne skupine za ustavne promjene otvorenom su u petak ostavili mogućnost da odredba o nezastarijevanju kaznenih djela teških ubojstava stupi na snagu tek s 1. siječnja iduće godine, ako same ustavne promjene budu proglašene prije tog datuma. Dogovoreno je to na poticaj nezavisne zastupnice Jadranke Kosor i laburista Dragutina Lesara, koji su predložili da ustavne promjene u cijelosti stupe na snagu od Nove godine. "Predložili smo to kako bi se otklonila svaka sumnja da se Ustav mijenja da bi se spriječila primjena europskoga uhidbenog naloga u nekim postupcima", objasnio je Hini Lesar. Prijedlog ustavnih promjena od početka su pratile prozivke dijela oporbe da vladajući žele zaštititi čelnika bivše jugoslavenske obavještajne službe Josipa Perkovića od izručenja Njemačkoj, čije ga pravosuđe tereti za ubojstvo hrvatskoga političkog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine. Naime, s 1. siječnja na snagu stupaju izmjene Zakona o pravosudnoj suradnji sa zemljama članicama EU, po kojima će se europski uhidbeni nalog primjenjivati i za kaznena djela počinjena prije kolovoza 2002. Budući da je, po nekim tumačenjima, u Perkovićevu slučaju u Hrvatskoj nastupila zastara, ako bi se Ustav promijenio prije Nove godine, omogućilo bi se pokretanje postupka i u Hrvatskoj, što bi u konačnici moglo dovesti do toga da hrvatski sud odbije izručenje, dajući prednost domaćem pravosuđu. Predsjednik Odbora za Ustav Peđa Grbin (SDP) ističe da radna skupina ne može predvidjeti kada će Sabor proglasiti ustavne promjene pa da, prema tome, u ovom trenutku nije potrebno odlučivati o odgodi primjene bilo koje odredbe, pa ni one o nezastarijevanju.
ZAGREB - Referendum je samo jedan od mehanizama neposredne demokracije i ne bi bilo dobro kada bi se njime zamijenila parlamentarna demokracija, a u vremenima gospodarske krize nezadovoljstvo naroda i osjećaj općeg nepovjerenja u političke elite još je većeg intenziteta što dovodi do sve učestalijih poziva za referendumom, smatraju pravnici i politolozi.
Drže i da treba mijenjati referendumsko zakonodavstvo, jer sadašnja situacija upozorava na niz nedorečenosti (ustavne, zakonske). Stoga bi najbolje bilo da se stručno i etično, uz komparativne pokazatelje i analize, priđe njegovu regulatornom oblikovanju. "To znači definirati i to taksativno što se može, a što ne može biti referendumsko pitanje", rekao je profesor na osječkom Pravnom fakultetu Zvonimir Lauc. S njim se slaže i predstojnica Katedre za Ustavno pravo s riječkog Pravnog fakulteta Sanja Barić, a politolog Tihomir Cipek smatra kako nije potrebno eksplicirati koji tip pitanja se na referendumu ne mogu postaviti, jer za to postoji Ustavni sud i sudovi da to riješe. "Ni jedan referendum ne može biti protiv temeljnih načela koja već pišu u Ustavu", kazao je.
ZAGREB - Dvomjesečna javna rasprava o nacrtu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije može se sažeti u načelno 'da' nacrtu toga dokumenta čije donošenje, slaže se većina sudionika, nema alternativu, a većina primjedaba odnosi se na opsežnost dokumenta te na stajalište da na njemu još treba raditi. Nacrt Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije predstavljen je 16. rujna u Banskim dvorima. Premijer i predsjednik Nacionalnoga koordinacijskoga tijela za izradu te strategije Zoran Milanović, ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović i posebni savjetnik premijera za znanost Neven Budak, koji je i na čelu Nacionalnog operativnog tijelo za izradu Strategije, bili su jednodušni u ocjeni da su obrazovanje i znanost jamac hrvatske budućnosti i hrvatski razvojni prioriteti. Temeljna ideja Strategije postojanje je trokuta znanja koji čine cjeloživotno učenje, znanost i inovacije. Na Strategiji je deset mjeseci radilo više od 130 stručnjaka, tekst Strategije ima 180 stranica, a obuhvaća cijelu tzv. obrazovnu vertikalu i podijeljen je na niz odvojenih segmenata - Cjeloživotno učenje, Predtercijarni odgoj i obrazovanje, Visoko obrazovanje, Obrazovanje odraslih, te Znanost i tehnologija. Na predstavljanju Strategije Budak je istaknuo da svaki od tih segmenata ima svoje ciljeve, a oni pak svi vode postizanju dva glavna cilja: kvalitetnog obrazovanja dostupnoga svima i znanosti koja unaprjeđuje ukupni svjetski fond znanja te pridonosi boljitku hrvatskoga društva.
ZAGREB - Hrvatski nakladnici ovogodišnjem su Interliberu dali čvrstu trojku, no većina ih smatra da su mu nužne korjenite promjene, pokazali su rezultati ankete koju je Hina proteklog tjedna provela među izlagačima na tom međunarodnom sajmu knjiga, koji se zatvara danas u Zagrebu. Anketom su bile obuhvaćene izdavačke kuće različitih profila i veličina koje već godinama sudjeluju na sajmu. Uz najveće, koji uz izdavaštvo imaju i jaku knjižarsku djelatnost, ispitani su i manji nakladnici kojima je sajam odličan način za bolju vidljivost na tržištu. Drukčiji Interliber u budućnosti želi deset od ukupno petnaest ispitanih nakladnika. Ponajviše žele organizacijske promjene (deset nakladnika) no, kako se najčešće nisu ograničavali samo na jedan odgovor, sa po šest glasova slijede one programske, te povećanje inozemnih gostovanja i jačanje međunarodnog karaktera, ne bi li tako sajam napokon opravdao epitet iz svog punog naziva. Iako napominju kako primarnu funkciju Interlibera – a to je popularizacija knjige – ne treba zanemarivati, nakladnici ipak ističu da bi taj sajam trebao ponuditi više sadržaja. Pojedini nakladnici to što je Interliber pretežno prodajni sajam ne smatraju samo po sebi lošim. No, ističu, da bi postao pravi međunarodni sajam sa stranim izlagačima, mjesto sklapanja poslova, susreta s autorima i književnim razgovorima nužna je korjenita promjena njegove koncepcije. Neki od nakladnika predložili su bolju infrastrukturu sajma, naplatu ulaznica, modernizaciju usluga i jači marketing.