SDF ističe da je Aneksom G Sporazuma o sukcesiji, čija je potpisnica i Hrvatska, stanarsko pravo definirano kao imovinsko pravo, te da bi ono moralo biti vraćeno svim predratnim nosiocima stanarskog prava.
No, Vlada razlikuje prava vezana uz stanarsko pravo izbjeglih hrvatskih građana srpske narodnosti prema tome jesu li oni živjeli na Područjima od posebne državne skrbi (PPDS) ili izvan tih područja, iako je jasno da su i na tim područjima i izvan njih pripadnici srpske nacionalne zajednice pod pritiskom napuštali stanove u kojima su imali stanarsko pravo.
Stoga SDF smatra da bi pravila koja vrijede za područja PPDS, da se vremenski ne ograničava pravo na podnošenje zahtjeva o stambenom zbrinjavanju, morala vrijediti i za druge dijelove Hrvatske.
Osim toga, Hrvatska bi morala realno obeštetiti bivše nosioce stanarskih prava, a to bi se moglo učiniti tako da im se dodijeli stanarsko pravo u drugim stanovima i omogući otkup tih stanova pod istim uvjetima kao i drugim nosiocima stanarskog prava.
Budući da brojne jedinice lokalne samouprave u svojem vlasništvu imaju relevantan stambeni fond koji je često neiskorišten, za ostvarivanje tog prava često ne bi trebalo nikakvih dodatnih sredstava, napominje SDF.