U razdoblju od 2013. do 2022. proizvodnja će porasti 1,5 posto, u odnosu na 2,1 posto koliko je porasla od 2003. do 2012., prognoziraju FAO i OECD u pomno praćenim srednjoročnim prognozama.
Kao razlog usporavanja navode ograničeno širenje poljoprivrednih površina, više troškove proizvodnje, pojačana ograničenja resursa i pritiske na okoliš.
Ponuda bi ipak trebala držati korak s potražnjom, ističu.
Cijene ratarskih i stočarskih proizvoda trebale bi se u srednjoročnom razdoblju zadržati iznad dugoročnog prosjeka zbog paralelne sporije proizvodnje i jače potražnje, uključujući i onu za biogorivima, ističu.
Poljoprivreda se inače u posljednje vrijeme sve više okreće tržištu dok je dosada glavnu ulogu u tom važnom sektoru igrala politika, konstatiraju, zaključujući da takav trend donosi zemljama u razvoju "važne prilike za ulaganja i ekonomsku korist".
Upozoravaju ipak da pad proizvodnje, značajna kolebanja cijena i poremećaji u trgovini i dalje predstavljaju prijetnju za pouzdanu opskrbu hranom.
"Sve dok su zalihe hrane u velikim zemljama proizvođačima i potrošačima niske, prijeti pojačani rizik značajnih kolebanja cijena. Tako bi u uvjetima niskih zaliha suša kakvoj smo svjedočili u 2012. mogla podići cijene hrane u svijetu za 10 do 40 posto", upozoravaju.
Prvi je puta u posebnom fokusu izvješća Kina kao snažan faktor utjecaja na svjetska tržišta, s obzirom na velik broj stanovnika, koji čine čak petinu svjetske populacije, te na snažan rast dohotka i naglo širenje poljoprivrednog i sektora proizvodnje hrane.
FAO i OECD procjenjuju da će Kina i dalje sama pokrivati svoje potrebe za najvažnijim prehrambenim proizvodima. Ipak, kineska bi proizvodnja u narednih 10 godina trebala usporiti zbog ograničenja poljoprivrednih površina, vode i ruralne radne snage.
Očekuju da će potrošnja u toj mnogoljudnoj zemlji rasti brže od proizvodnje, i to za 0,3 posto godišnje, signalizirajući daljnje, doduše tek umjereno otvaranje kineskog poljoprivrednog sektora za inozemna ulaganja.