U sklopu predstavljanja knjige prikazani su i Tadićevi dokumentarni filmovi „Pošar s kamenjara“ (1974.), „Druge“ (1972.), „Pletenice“ (1973.) i „Dernek“ (1974.).
Tadić je u Dalmatinskoj zagori snimio svijet kojega više nema, napomenuo je Ištvanić dodavši kako se njegova knjiga oslanja upravo na četiri večeras prikazana filma.
„Filmovi su svjedoci pravoga iskonskog života“, rekao je dodavši kako ova četiri filma spadaju u najbolje i najljepše hrvatske dokumentarne filmove.
Ištvanić je podsjetio kako je Tadić uvijek volio isticati da je jako važan etički čin onoga koji stvara film te je ustvrdio kako Tadićevi filmovi imaju jedinstvo radnje, prostora i vremena.
U filmu „Poštar s kamenjara“ Tadić kroz priču o poštaru slika svijet Dalmatinske zagore 60-ih godina, a u filmu „Druge“ prikazuje isječak iz života usamljene starice na kamenjaru.
Film „Dernek“ je priča o gastarbajteru koji prevaljuje tisuće kilometara da bi sudjelovao u seoskim događajima, a „Pletenice“ su priča o životu žene u Dalmatinskoj zagori.
Ištvanićeva knjiga „Poetski dokumentarizam Zorana Tadića“ (99 str.) podijeljena je u deset poglavlja, u kojima autor nakon uvoda piše o načelima dokumentarnoga filma, tradiciji hrvatskoga dokumentarca, scenariju dokumentarnoga filma, sadržajno-oblikovnim svojstvima filma, dramaturškim svojstvima te poetskom dokumentarizmu u Tadićevim filmovima.
Branko Ištvanić je hrvatski redatelj mlađega naraštaja.