Plasman ECB-ovih zajmova prema talijanskim bankama krajem listopada dosegnuo je iznos od 111,29 milijardi eura, nasuprot 104,68 milijardi eura na kraju rujna.
Talijanski zajmodavci pojačano se oslanjaju na financiranje kod ECB-a od kraja lipnja kada su njihove ukupne pozajmice iznosile 41,3 milijardi eura, što svjedoči o ograničenjima glede financiranja banaka koja su posljedica dužničke krize u eurozoni.
Italija sa našla u žarištu krize u prvoj polovini srpnja kada je skok prinosa po njezinim državnim obveznicama povećao troškove zaduživanja domaćim bankama, kojima je postalo gotovo nedostupno financiranje na međubankovnom tržištu zbog pada povjerenja koje je gotovo zakočilo međusobno financiranje banaka.
Podaci središnje banke objavljeni su u važnom trenutku za Italiju čijeg premijera Sivija Berulusconija, izloženog snažnom pritisku da odstupi, u utorak poslijepodne očekuje ključno glasovanje o javnim financijama koje bi moglo srušiti njegovu vladu ukoliko mu stranački kolege okrenu leđa.
U takvim okolnostima trošak zaduživanja Italije dosegnuo je nove najviše razine od uvođenja eura 1999., uz skok prinosa po 10-godišnjim obveznicama na 6,74 posto, što je osjetno iznad 1,8 posto, uz koliko se zadužuje njemačka država na isti rok.
Skok prinosa proizlazi iz straha ulagača da bi treće najveće gospodarstvo eurozone moglo postati nova žrtva dužničke krize, s javnim dugom od 120 posto BDP-a i prevelikim gospodarstvom da bi ga se spašavalo raspoloživim sredstvima. Osim Grčke, koja je time gurnuta u drugi plan, pomoć su bila primorana zatražiti prezadužena gospodarstva Portugala i Irske.